Guns'n'Roses - "Appetite for Destruction" (1987.)

Top-lista

Prvi album američkog banda i jedan od najprodavanijih debitantskih albuma uopće (ako ne i najprodavaniji).

1. Welcome to the Jungle – 4:32 - jedna od udarnih stvari, meni je od tih udarnih skoro najslabija (ili se je najviše izlizala, ne znam) - 6.5.
2. It’s So Easy – 3:21 - ukoliko se u mislima skine nabrijana svirka / produkcija, pjesma je poprilično mršava - 5.1.
3. Nightrain – 4:26 - i ova je stvar manje-više izvana gladac, unutra na ja ... Ipak, bolja mi je od prethodne - 5.3.
4. Out Ta Get Me – 4:20 - ovu stvar dosada uopće nisam imao na radaru, ali je sasvim solidna - 5.6.
5. Mr. Brownstone – 3:46 - i ovo je više nego solidna stvar; sjajan ritam, blago variranje u odnosu na uobičajeno rokanje - 5.8.
6. Paradise City – 6:45 - ova je stvar napravljena da bi bila hit, to se vidi iz aviona, stadionski rock kao iz udžbenika, ali, svejedno, svirka je sjajna - 7.1.
7. My Michelle – 3:38 - lagani poöetak, kasnije se razvija u žestoku stvar; sasvim solidno, ovdje negdje po kvaliteti među najboljima poslije hitova- 6.1.
8. Think About You – 3:49 - melodična stvar, nešto kao malo žešća ljubavna stvar / balada; za njih neobično, pa mi i nije nešto - 5.5.
9. Sweet Child o’ Mine – 5:54 - genijalna balada, za mene najbolja stvar na albumu - 8.5.
10. You’re Crazy – 3:16 - poprilično rokanje, jako malo preko toga - duga solaža, tanki tekst ... - 5.2.
11. Anything Goes – 3:25 - u principu osrednja stvar, ali je refren tako plitak da kvari cijelu stvar - 4.9.
12. Rocket Queen – 6:14 - malo složenija stvar, u nekim dijelovima gitara zvuči kao U2; jedna od boljih stvari ... 5.7.

Ocjena albuma - 5.94.

Idoli - "Odbrana i poslednji dani" (1982.)

Top-lista

Prvi pravi album beogradskog banda iz 1982. godine, nakon genijalnog mini-albuma ...

1. "Kenozoik" - 3:45 - pjesma je na ovome konceptualnom albumu nekako kao šaka na oko, pošto je više rađena kao hit, ali je meni svakako jedna od njihovih najboljih stvari - 6.6.
2. "Poslednji Dani" - 3:16 - fino dozirana muzika, ali bogat zvuk; sve u svemu, dosta lijepa stvar - 5.8.
3. "Moja Si" - 6:38 - kompleksna stvar, ima u njoj svega - i reskih akorda gitara, i elemenata pravoslavne liturgije, i nešto kao mistični tekst (mada je meni zapravo poprilično šupalj); elektronički efekti su pomalo iritirajući, ali daju sjajnu atmosferu - 6.1.
4. "Senke Su Drugačije" - 2:03 - nešto kao zezalica, preteča Breginog orkestra za svadbe i sprovode, sasvim solidno - 6.0.
5. "Nemo" - 3:26 - još malo mistike, ali ova mi je bolja od pjesme "Moja si"; tekst je puno bolji, atmosfera je izuzetna, sjajna stvar - 7.2.
6. "Nebeska Tema" - 4:02 - laganija, jednostavna stvar, malo i slatkasta, slabija od dosadašnjih - 5.0.
7. "Rusija" - 5:09 - dosta elektronike, u ovoj stvari puno toga štima, gotovo sve (osim možda teksta, koji vuče dadaizmu) - 6.4.
8. "Igrale Se Delije" - 2:42 - nešto kao r'n'r, ali uz dosta kakofonije i uz kompleksnu zvučnu sliku; sve u svemu, dosta dobra stvar - 6.2.
9. "Jedina (Uz Urlik Zurli)" - 2:23 - slični koncept kao prethodna, ali je jednostavnija - 5.7.
10. "Odbrana" - 3:10 - još nešto religiozne mistike, jako lijepo ukomponirano - 6.3.
11. "Gde Si Sad Cica-maco" - 1:52 - poprilino afektirana stvar, jedna od slabijih na albumu - 5.4.
12. "Glavna Ptica (Skrati Svoj Dugački Jezik)" - 3:42 - poprilično mračna stvar, muzika je r'n'r sa popratnim efektima, poprilično konzekventno odrađeno - 6.7.
13. "Hajde, Sanjaj Me, Sanjaj" - 2:13 - lagana, jednostavna balada, fino paše za kraj albuma; stvar, međutim, nije ništa naročito - 5.6.

Ocjena albuma - 6.08.

Joy Division - "Unknown Pleasures" (1979.)

Top-lista

Prvi (od ukupno dva) album engleskog new-wave banda.

1. "Disorder" – 3:32 - fino izbalansirana stvar, gitare i vokal su sjajni, ali i instrumenti u pozadini - 7.4.
2. "Day of the Lords" – 4:49 - ova stvar je laganija i mračnija od prethodne, gitare i bubnjevi dominiraju, glas možda malo pretih - 6.0.
3. "Candidate" – 3:05 - ritam pjesme sličan prethodnoj, nešto kao balada, ali zvuči poprilično mračno; sjajan ugođaj - 6.6.
4. "Insight" – 4:29 - sve skupa mi zvuči sintetički, pogotovo bubnjevi - 5.3.
5. "New Dawn Fades" – 4:47 - dugi instrumentalni uvod, lagana, melodična stvar; fini kontrast lagane muzike i u pojedinim djelovima agresivnog pjevanja - 6.4.
6. "She's Lost Control" – 3:57 - sjajna atmosfera, pogotovo sa žamorom u pozadini; sjajni, britki akordi na gitari, ritam-sekcija i elektronički efekti fino ukomponirani - 7.6.
7. "Shadowplay" – 3:55 - fini uvod na bubnjevima, koji smjenjuju akordi na gitari; inače, solidna stvar - 5.4.
8. "Wilderness" – 2:38 - agresivniji zvuk, naročito pjevanje, slabija stvar, zvuči improvizirano sa solažom - 5.1.
9. "Interzone" – 2:16 - nešto brža stvar, vuče (blago) na punk, ali i s njihovim karakterističnim zvukom - 5.8.
10. "I Remember Nothing" – 5:53 - duga stvar, ali ne zvuči tako dugo; dosta elektronike, instrumenti fino dozirani, sasvim solidno - 6.2.

Ocjena slbuma - 6.18.

Pop, Iggy - "Lust for Life" (1977.)

Top-lista

1. "Lust for Life" – 5:13 - Meni je ovo sjajna stvar, najbolja na albumu, ritam je fantastičan - 8.5.
2. "Sixteen" – 2:26 - sjajan ritam, žestoka svirka, a riječi su poprilično na granici - 5.6.
3. "Some Weird Sin" – 3:42 - u principu jednostavna, žestoka svirka, ali baš zbog toga izuzetno; drugim riječima, it's only r'n'r, but I like it - 6.0.
4. "The Passenger" – 4:44 - stvar je bila veliki hit, meni je ovdje, na ovom albumu, gotovo na krivom mjestu; ipak, sjajna pjesma - 6.7.
5. "Tonight" – 3:39 - za ovu stvar sam mislio da je zapravo Bowie-va; nekako je premekano za ostatak albuma; fina, elegantna melodija - 6.2.
6. "Success" – 4:25 - jednostavna pjesmica s pomalo infantilnim tekstom, više kao zezalica - 5.3.
7. "Turn Blue" – 6:56 - vuče na blues, zvuči više kao stvar od Stonesa, prilično razvučena, lagana stvar, solidno, ali ništa posebno - 5.4.
8. "Neighborhood Threat" – 3:25 - meni je melodija sjajna, bolja od dobrog dijela poznatijih stvari - 6.3.
9. "Fall In Love With Me" – 6:30 - čudna akustika, naročito glas; tekst je jednostavan i u principu pozitivan, ali u kombinaciji s muzikom zvuči otkačeno - 5.5.

Ocjena albuma - 6.13.

Young, Neil - "Everybody Knows This Is Nowhere" (1969.)

Top-lista

1. "Cinnamon Girl" - 3:01 - žešći zvuk, u principu balada, svakako jedna od boljih stvari - 5.7.
2. "Everybody Knows This Is Nowhere" - 2:31 - u principu vuče na country-baladu, u najboljem slučaju osrednje - 5.0.
3. "Round & Round (It Won't Be Long)" - 5:54 - još jedna balada, slabija stvar, poprilično slatkasto i po zvuku i tekstu - 4.5.
4. "Down By The River" - 9:27 - fina, ali epska stvar; u principu se ne razlikuje od prethodne, i ova je slatkasta, ali definitivno ima nešto što ulazi u uho, a i izuzetnu atmosferu; vjerojatno najbolja stvar na albumu - 6.4.
5. "The Losing End (When You're On)" 4:08 - laganija country-stvar, nije loše, iako vrvi klišejima - 5.2.
6. "Running Dry (Requiem for the Rockets)" - 5:36 - drugačiji zvuk, zvuči kao engleski folk, jako lijepa stvar, naročito violina, a i tekst je sasvim solidan - 5.9.
7. "Cowgirl In The Sand" - 10:06 - još jedna epska stvar, s dugim solažama već u uvodu; sjajan zvuk, tekst je malo tanak, ali sve u svemu, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.0.

Ocjena albuma - 5.53.

Zombies - "Odessey and Oracle" (1968.)

Top-lista

1. "Care of Cell 44" - 3:57 - lagana stvar, polifono pjevanje u stilu Beach Boysa, ništa posebno, previše vuče na pop - 4.6
2. "A Rose for Emily" - 2:19 - klavir i glas, polifono pjevanje je složenije, fina, lagano otkačena stvar - 5.7
3. "Maybe After He's Gone" - 2:34 - u sličnom stilu kao i prošla stvar, ali slabija - 5.1.
4. "Beechwood Park" - 2:44 - po pitanju instrumenata, malo bogatija, tu su i el. orgulje, ali je naglasak i dalje na složenom pjevanju - 5.2.
5. "Brief Candles" - 3:30 - osim polifonog pjevanja i pjesmica koji u nekim djelovima zvuče poput dječjih pjesmica, ne mogu otkriti neku veliku psihodeliju u ovim stvarima; u ovoj pjesmi se smjenjuju lagana melodija uz klavir i polifono pjevanje uz orgulje, tekst je poprilično banalan i plitak, ništa posebno - 5.0.
6. "Hung Up on a Dream" - 3:02 - kompleksnija struktura pjesme, sasvim solidna stvar, uz malo dobre volje bi se ovdje mogao naći i dašak psihodelije - 5.5.
7. "Changes" - 3:20 - puno varijacija po pitanju melodija nema, u ovoj se čuje flauta, daje folk-notu; fino polifono pjevanje - 5.3.
8. "I Want Her, She Wants Me" - 2:53 - u ovoj stvari se čuje čembalo, inače ostatak je po starom receptu; poprilično zašećerena stvar, jedna od slabijih stvari - 4.8.
9. "This Will Be Our Year" - 2:08 - zvuči kao osrednja stvar od Beatlesa, polifonog pjevanja, za promjenu, nema - 4.9
10. "Butcher's Tale (Western Front 1914)" - 2:48 - zvuči poput rekvijema, jake orgulje, mračan zvuk; u principu mi se sviđa zato što je drugačija od ostalih stvari - 5.8.
11. "Friends of Mine" - 2:18 - osrednja stvar, vuče na beat, polifonija kao i inače do sada u većini stvari - 4.7.
12. "Time of the Season" - 3:34 - ovo je stvarno čista psihodelija - polifono pjevanje, igranje sa stereo-efektima, više nezavisnih tokova zvuka, sjajan solo na orguljama - daleko najbolja stvar na albumu - 7.8.

Ocjena albuma - 5.37.

Beatles, The - "Rubber Soul" (1965.)

Top-lista

1. "Drive My Car" - 2:25 - sjajna zezalica, svakako jedna od boljih stvari na ovom albumu - 6.0.
2. "Norwegian Wood (This Bird Has Flown)" - 2:01 - krasna, vickasta balada - 6.8.
3. "You Won't See Me" - 3:18 - fina, melodična stvar, koja više paše nekim ranijim fazama banda - 5.1.
4. "Nowhere Man" - 2:40 - fina stvar, vuče na pop ranijih dana, ali fin tekst je definitivno izvlači - 6.3.
5. "Think for Yourself" - Harrison - 2:16 - zvuk vuče prema novijem, ali je stvar u osnovi banalna - 4.9.
6. "The Word" - 2:41 - beat-zvuk, tipičan za 60-te, banalno i po muzici i po tekstu - 4.6.
7. "Michelle" - 2:40 - sjajna balada, jedan od njihovih velikih hitova - 7.7.
8. "What Goes On" - 2:47 - country-zvuk, definitivno jedan od njihovih muzičkih korijena, ali nijedna od tih stvari mi nije ništa posebno, uključujući i ovu - 4.7.
9. "Girl" - 2:30 - fina balada, ali poprilično patetična - 6.1.
10. "I'm Looking Through You" - 2:23 - čudan zvuk, fini tekst, iako je tema banalna, solidna stvar - 5.6.
11. "In My Life" - 2:24 - krasna, nostalgična balada, jedna od najljepših na albumu - 7.3.
12. "Wait" - 2:12 - jedna od slabijih stvari na albumu, tipičan filler - 4.5.
13. "If I Needed Someone" - 2:20 - lagani psihodelični elementi u zvuku, a naročito atmosferi; pjesma je inače poprilično banalna - 4.8.
14. "Run for Your Life" - 2:18 - tekst je poprilično problematičan, muzika standard, ništa posebno - 4.4.

Ocjena albuma - 5.63.

Doors - "Morrison Hotel" (1970.)

Top-lista

Ovo je peti album banda - nakon eksperimentiranja na "Soft Parade", povratak na poznati zvuk ili "back to the roots" ...

1. "Roadhouse Blues" – 4:03 - nekad sam ovu stvar obožavao, sad mi je nje već pomalo pun nos; objektivno gledano, blues-zvuk je sasvim ok, ali su riječi poprilično bez veze - 6.4.

2. "Waiting for the Sun" – 3:58 - lagana stvar, fini ugođaj, mješavina laganih pasaža i žešćeg refrena - 5.7

3. "You Make Me Real" – 2:53 - prilično trivijalna pjesmica, malo divlja u izvedbi, ali jedna od slabijih - 4.4.

4. "Peace Frog" – 2:51 - sjajna svirka na početku, polagano uključivanje svih instrumenata; sjajna, kompleksna stvar, genijalno igranje s ritmom - 7.3.

5. "Blue Sunday" – 2:13 - lagana stvar, zvuči nekako banalno, but I like it ...; Morrisonovo pjevanje je sjajno, koliko mu je god glas u biti bio limitiran - 6.5.

6. "Ship of Fools" – 3:08 - sjajna stvar, Morrison je u sjajnoj formi; promjene ritma na početku je sjajna, riječi su sjajne i potpuno u njihovom stilu puta mračnom stranom 60-tih - 6.2.

7. "Land Ho!" – 4:10 - fini ritam, sjajne klavijature, koje ovdje dominiraju; ono odbrojavanje zvuči poput kakve dječje pjesmice - 6.0.

8. "The Spy" – 4:17 - lijepi, lagani blues, dobra kombinacija pratnje gitare i klavira; riječi su solidne i otkačene, ali nisu tipične za njih - 5.8.

9. "Queen of the Highway" – 2:47 - banalno po pitanju teksta i skromno u muzičkom smislu - 4.6.

10. "Indian Summer" – 2:36 - ugođaj pjesme je sjajan, ima indijski "touch", što je svakako u hippie-stilu, ali su riječi tako banalne da ih je teško ignorirati - 5.1.

11. "Maggie M'Gill" – 4:23 - blues-ritam, zvuči divlje i snažno, naročito Morrisonovo pjevanje, ali pjesma je u biti poprilično konvencionalna i banalna - 4.8.

Ocjena albuma - 5.71.

Haustor - "Haustor" (1981.)

Top-lista

1. Radio - lijep, otkačen uvod; zvuk je čudan, ponajviše ska- i reggae-ritmovi - 5.8.
2. Mijenjam se - jako fini miks stilova, zapravo new-wave, gitare daju fini zvuk u pozadini, jako lijep tekst - 6.2.
3. Tko je to - malo dadaizma, skuckano kao dječja pjesmica, bolje rečeno zezanje; gitare dominiraju zvukom; slabija od prethodnih stvari - 5.6.
4. 60 - 65 - riječi su i ovdje u drugom planu, duhačka sekcija dominira ovdje, lijep ska- / reggae-ritam - 5.3.
5. Moja prva ljubav - hit s ovog albuma, ali danas ga je, da budem iskren, teško slušati koliko se je izlizao; ipak, svirka je sjajna - 6.5.
6. Noć u gradu - ambiciozna, kompleksna pjesma, sjajno razigrana ekipa, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.4.
7. Crni žbir - jednostavnija stvar, dosta kakofonije, ali fina svirka i atmosfera, iako ima dosta improviziranja - 5.9.
8. Duhovi - otkačena stvar, sjajan tekst, fino igranje s efektima, meni je ovo najbolja pjesma na albumu - 7.8.
9. Lice - dosta dadaizma, ali bez neke kvalitete, dobre svirke ili nečeg slično; slabija stvar - 5.0.

Ocjena albuma - 6.06.

Doors - "L. A. Woman" (1971.)

Top-lista

1. "The Changeling" - 4:25 - blues-zvuk, ali s orguljama, koje tu zapravo ne spadaju, ali sasvim solidno zvuči; Morrisonov glas je koma - 4:25 - 4.9.

2. "Love Her Madly" - 3:38 - jedna od najboljih stvari na ovom albumu, glas je ovdje sasvim OK; na nekim dijelovima prelazi u banalno, ali atmosfera je tu; klavijature su sjajne - 7.2.

3. "Been Down So Long" - 4:44 - i ovo je blues-stvar, kao i prva, ali malo slabija - 4.8.

4. Cars Hiss by My Window - 4:59 - lagana stvar u blues-ritmu, bubnjevi i gitara su u jazz-stilu, sasvim OK - 5.5.

5. L. A. Woman - 7:58 - sjajan uvod s uključivanjem prvo bubnjeva, zatim ostalih instrumenata; Morrison je u formi; malo razvučena - 8.3.

6. L'America - 4:34 - mračna, pomalo mistična pjesma, meni je isprazna - 4.3.

7. Hyacinth House - 3:13 - vedrija melodija, netipična pjesma, čak su tu i prateći vokali ostalih članova banda, skoro kao country, isto isprazno - 4.5.

8. Crawling King Snake - 5:01 - Morrisonovo "king of the lizzards" prenemaganje i preseravanje, ali je u biti solidan blues - 4.7.

9. The WASP (Texas Radio and the Big Beat) - 4:14 - i ovo je blues-stvar, nekad mi se sviđala više nego danas, danas mi je bolji prosjek, pošto mi Morrisonovo beskrajno improviziranje ide na živce - 5.4.

10. Riders on the Storm - 7:07 - genijalna stvar, dostojna da se nađe kao zadnja stvar na zadnjem albumu - 9.2.

Ocjena albuma: 5.88.

Oasis - "(What's the Story) Morning Glory" (1995.)

Top-lista

1. "Hello" - 3:21 - žestoka svirka, ali tako-tako, nije nešto posebno - 5.2.
2. "Roll with It" - 3:59 - malo više ritma, zvuče poput Beatlesa snimljenih u distorziji, solidna stvar - 5.5.
3. "Wonderwall" - 4:18 - ova stvar je izvan stila i vremena, sjajna pjesma, s pravom je bila veliki hit, i danas me obara s nogu - 9.3.
4. "Don't Look Back in Anger" - 4:48 - nešto kao balada, svakako jedna od njihovih najljepših stvari - 7.9.
5. "Hey Now!" - 5:41 - melodična stvar, fino maskirana u glasnu svirku; ovdje me podsjećaju na "Stone Roses" - 5.7.
6. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 1") - 0:44 - kratki instrumental, bez ocjene
7. "Some Might Say" - 5:29 - solidna stvar, isti recept kao i većina drugih stvari - žestoka svirka, dok melodije zapravo vuku na balade; ova stvar zvuči u djelovima isforsirano i natrpano - 4.9.
8. "Cast No Shadow" - 4:51 - ovo je balada, ali nije nešto naročito, zvuči dosta slatkasto i ispeglano - 4.7
9. "She's Electric" - 3:40 - lagana, jednostavna pjesmica, poprilično banalno, zvuči kao jedna od lošijih stvari "Beatlesa", jedna od slabijih stvari na albumu - 4.6.
10. "Morning Glory" - 5:03 - ambiciozna i kompleksno poslagana stvar, kasnije jednostavniji zvuk, fini refren, jedna od boljih stvari - 6.3.
11. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 2") - 0:39 - bez ocjene
12. "Champagne Supernova" - 7:27 - lagana stvar na početku, kasnije se ubrzava i diže, ali je u osnovi balada, sasvim solidno, ali definitivno predugačko - 5.4.

Ocjena albuma - 5.95.

Cream - "Disraeli Gears" (1967.)

Top-lista

1. "Strange Brew" - 2:46 - malo brži blues-rock ritam, jedna od boljih stvari na albumu, ali me, iskreno rečeno, nešto i ne obara s nogu - 6.1.
2. "Sunshine of Your Love"- 4:10 - klasika, uvodni riff je jedan od najpoznatijih u rock-povjesti, Jack Bruce na vokalu ovdje definitivno bolje zvuči od Claptona - 8.1.
3. "World of Pain"- 3:03 - čudno smiksana pjesma, instrumenti su poprilično tihi, inače zvuči poprilično maniristički - 5.1.
4. "Dance the Night Away"- 3:34 - osrednja, laganija stvar, ništa posebno - 5.2.
5. "Blue Condition" - 3:29 - zvuče poput "Kinksa", funkcionira samo kaoo zezanje, ali i tako ne naročito, vokal je grozan (Ginger Baker) - 4.3.
6. "Tales of Brave Ulysses" - 2:46 - svakako jedna od najboljih stvari na albumu, fini ugođaj, vuče na psihodeliju - 6.5.
7. "SWLABR" - 2:32 - fini početak, ali je rasplet kod refrena čudan i usiljen; inače, svirka je sjajna - 5.6.
8. "We're Going Wrong" - 3:26 - western-ritam, kasnije razvučeni, (blago) psihodelični ritam, solidno - 5.7.
9. "Outside Woman Blues" - 2:24 - Clapton na vokalu, nije ništa naročito, inače blues-ritam, osrednja stvar - 5.3.
10. "Take It Back" - 3:05 - fini ritam, zvuči kao live-snimka zbog publike, a i band kao da je malo raštiman - 5.5.
11. "Mother's Lament" - 1:47 - fina zezalica, dječja pjesmica s cockney-akcentom, zvuče kao Monty Python - 5.8.

Ocjena albuma - 5.75.

Arctic Monleys - "Favourite Worst Nightmare" (2007.)

Top-lista

1. "Brianstorm" - 2:50 - nabrijane gitare, vokal je izobličen i zvuči metalno, sjajna svirka, ali je zvuk na maksimumu na duže staze pomalo dosadan - 5.8.
2. "Teddy Picker" - 2:43 - melodičnija stvar od prve, pa mi je zbog toga i bolja, inače zvuk je i dalje žestok, da se razumijemo - 6.1.
3. "D Is for Dangerous" - 2:16 - fino usklađeno pjevanje, jako dobri prateći vokali, gitare su isto tako dobro dozirane, sasvim solidno - 5.9.
4. "Balaclava" - 2:49 - ovo mi totalno vuče na "Libertines", s te strane ne baš originalno, ali sasvim OK - 5.5.
5. "Fluorescent Adolescent" - 2:57 - vuče na pop, klavijature na nekim dijelovima su mi previše slatkasti - 4.9.
6. "Only Ones Who Know" - 3:02 - lagana balada, kao da je iz 50-tih, zvuči kao šlager - 4.3.
7. "Do Me a Favour" - 3:27 - laganija, opuštenija stvar, gitare su na nekim karipskim riffovima, pred kraj čudno, ne baš muzički motivirano pojačanje ritma - 4.8.
8. "This House Is a Circus" - 3:09 - jedna od boljih stvari, s najviše naglaska na pjevanju i žestoka pratnja na gitarama - 5.6.
9. "If You Were There, Beware" - 4:34 - zasićeni zvuk, gitare su na početku do daske, kasnije prelazi u laganiji, opušteni ritam, osrednje - 5.0
10. "The Bad Thing" - 2:23 - zvuči raštimano, promjene u ritmu mi zvuče isforsirano - 5.2.
11. "Old Yellow Bricks" - 3:11 - fina stvar, sasvim solidni stihovi, jedna od boljih stvari - 5.3.
12. "505" - 4:13 - balada, paše za kraj albuma, solidna svirka, fini ugođaj - 5.4.

Ocjena albuma - 5.32.

Arcade Fire - "The Suburbs" (2010.)

Top-lista

1. "The Suburbs" - 5:15 - sjajan početak - puni zvuk, fino izbalansirano, nostalgična atmosfera, možda nije standardni početak albuma, ali jako dobro - 7.3.
2. "Ready to Start" - 4:15 - ritam se ubrzava, ali je zvuk i dalje prepoznatljiv; melodija je nekako slična onoj u prethodnoj stvari - 7.0.
3. "Modern Man" - 4:39 - ritam je ovdje istrzan, riječi i muzika nisu optimalno poslagani, djeluje isforsirano - 5.3.
4. "Rococo" - 3:56 - bolja od prethodne, ali nije na nivou prve dvije - 6.1.
5. "Empty Room" - 2:51 - eksperiment na početku s gudačima, za promjenu ženski vokal; ritam je ovdje puni žešći, pjevanje me podsjeća na Abbu, barem u refrenu, čudna mješavina, ali fino zvuči - 5.8.
6. "City with No Children" - 3:11 - slabija stvar, nategnuto, tekst i muzika nekako ne harmoniraju - 5.0.
7. "Half Light I" - 4:18 - lagana stvar, drugačija od većine stvari, stvarno fina pjesma - 6.3.
8. "Half Light II (No Celebration)" - 4:25 - dosta elektronike, nema s prethodnom pjesmom puno veze, usprkos naslovu,s nimka je malo preglasna i prezasićena - 5.9.
9. "Suburban War" - 4:45 - fina stvar, relativno jednostavna za njihove pojmove, sjetna i nostalgična, uz ovaj glas podsjeća na Springsteena, ali samo izdaleka - 6.8.
10. "Month of May" - 3:50 - slabija stvar, neka njihova verzija r'n'r-a - 5.2.
11. "Wasted Hours" - 3:20 - slična "Suburban Wars", jako dobra pjesma - 6.6.
12. "Deep Blue" - 4:28 - tako-tako, na početku samo gitara kao pratnja, kasnije malo bogatije; problem je u tome što se ista melodija ili ritam provlači kroz cijeli album, a ovdje to nekako postaje očito - 5.4.
13. "We Used to Wait" - 5:01 - ova je bolja od prethodne, ali ritam i melodija ostaju, jedna od boljih stvari - 6.0
14. "Sprawl I (Flatland)" - 2:54 - zvuči poput kakve francuske šansone, ali uz pratnju električne gitare, kasnije i gudači; ovo je svakako drugačiji zvuk, nema veze s onim što se je provlačilo većim dijelom albuma - 6.2.
15. "Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)" - 5:25 - ženski vokal sa svojim laganim falsetom zvuči kao Bjork, zvuk ispod vuče na dance - čudna kombinacija, sasvim solidno - 5.7.
16. "The Suburbs (Continued)" - 1:27 - kratko ponavljanje motiva prve pjesme, nešto kao "krug se zatvara" - bez ocjene

Ocjena albuma - 6.04.

Simon & Garfunkel - "Sounds of Silence" (1966.)

Top-lista

1. The Sounds of Silence – 3:02 - klasika, sjajan tekst, jako dobra stvar - 8.9.
2. Leaves that Are Green – 2:21 - slatkasto, a i muzički poprilično nedozrelo (onaj tambourin, koji je preblizu mikrofonu, stvarno nervira) - 4.4.
3. Blessed – 3:14 - muzika je blues, tekst je - ako ne direktno, a ono barem inspiriran Biblijom, sve u svemu, poprilično nategnuta kombinacija - 4.6.
4. Kathy’s Song – 3:16 - lijepa balada u folk-stilu, s pravom na njihovim "Best of ..." kompilacijama - 7.2.
5. Somewhere They Can’t Find Me – 2:34 - njihov izlet u malo žešći zvuk je osrednje kvalitete; i tu se, uz gitare, miješaju duhači i gudači, tako da se ovo sa "žešćim zvukom" odmah relativira - 4.0.
6. Anji – 2:15 - instrumental, bolje rečeno solo na akustičnoj gitari, a i on je na par mjesta poprilično uprskan - 4.5.
7. Richard Cory – 2:57 - jako fini tekst, a i pjesma je, sve u svemu, sasvim OK, svakako jedna od boljih na albumu - 5.9.
8. A Most Peculiar Man – 2:29 - njihov standardni zvuk, zvuči kao tipični filler, iako je tekst zanimljiv i angažiran, zvuči mi dosadno - 4.2.
9. April Come She Will – 1:49 - slatkasta balada, poprilično banalno - 4.4.
10. We’ve Got a Groovey Thing Goin’ – 1:55 - nešto kao beat-ritam i žešći ritam im definitivno ne pašu, meni je ovo najlošija stvar na albumu - 3.7.
11. I Am a Rock – 2:50 - jedan od njihovih klasika, svakako jedna od najboljih na albumu - 8.0.

Ocjena albuma - 5.44.

Fischer-Z - "Red Skies over Paradise" (1981.)

Top-lista

1. "Berlin" - 4:37 - fina stvar, s reskim riffovima na gitarama, solidnim tekstom i malo egzotike i glam-rocka u zvuku - 5.4.
2. "Marliese" - 3:53 - ovo je malo lakši i plitkiji rock, s poprilično jeftinim rimama u refrenu, stvar je bila i singl - 4.7
3. "Red Skies over Paradise" - 4:37 - fini reggae-ritam, i gitara i bas su sjajna pratnja, jako fina stvar - 5.9.
4. "In England" - 2:45 - i ovo je jedna malo lakša stvar, poprilčno komercijalna - 4.9.
5. "You'll Never Find Brian Here" - 2:12 - lakša i plića stvar, u najbolju ruku osrednje - 4.5
6. "Battalions of Strangers" - 5:08 - solidna, malo zathjevnija stvar, nije, međutim, ništa posebno - 5.2
7. "Song & Dance Brigade" - 3:06 - dosta elektronike, plesni ritam, zvuči poprilčno jeftino i umjetno - 4.6
8. "The Writer" - 3:24 - osrednja stvar, ska-ritam, ništa posebno - 5.1
9. "Bathroom Scenario" - 3:51 - vuče poprilično na pop s jakim cockney-naglaskom - 4.4.
10. "Wristcutter's Lullaby" - 2:50 - solidna, opuštena stvar, ali ništa posebno - 5.3
11. "Cruise Missiles" - još jedan jaki tekst, muzika je u osnovi reggae-ritam, s primjesama elektronike - 5.8.
12. "Luton to Lisbon" - fina, melodična stvar, pjevanje je sjajno, pratnja jednostavna - 5.6.
13. "Multinationals Bite" - poprilično mračna stvar, pjevanje, a i svirka podsjeća na "Who", sasvim solidno - 5.7.

Ocjena albuma - 5.16.

Morrisey - "Viva Hate!" (1988.)

Top-lista

Prvi samostalni album frontmena engleskog new-wave banda "The Smiths" nakon njihovog raspada.

1. "Alsatian Cousin" - 3:13 - dosta kakofonije i distorzičnih gitara, pjevanje za divno čudo ne dominira kao kod "Smithsa" - 5.1.
2. "Little Man, What Now?" - 1:48 - i ovdje čudna mješavina, lagano pjevanje u ritmu balade i u pozadini tihi, ali agresivni bubnjevi, sasvim solidno - 5.4.
3. "Everyday Is Like Sunday" - 3:32 - druga najbolja pjesma na albumu, krasna balada - 7.9.
4. "Bengali in Platforms" - 3:55 - stihovi zvuče pomalo dadaistički, inače nešto kao balada, nešto slabija stvar - 4.9.
5. "Angel, Angel Down We Go Together" - 1:40 - malo drame i pompe s gudačkim aranžmanom, tako-tako - 5.0.
6. "Late Night, Maudlin Street" - 7:40 - fina, ambiciozna stvar, malo preduga, ali intenzivna stvar - 5.6.
7. "Suedehead" - 3:56 - gitara u ovoj stvari je magija, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 8.7.
8. "Break Up the Family" - 3:55 - lagani ritam, karipski ritmovi i nešto zahtjevniji tekst, fini kontrast - 5.5.
9. "The Ordinary Boys" - 3:10 - nategnuto i melodramatično, osrednje - 4.8.
10. "I Don't Mind If You Forget Me" - 3:17 - zvuči izvještačeno, jedna od slabijih stvari - 4.7.
11. "Dial-a-Cliché" - 2:28 - melodična, lagana stvar, ali stihovi pomalo bez veze - 4.8.
12. "Margaret on the Guillotine" - 3:42 - politički tekst i melodija u potpunom kontrastu s tekstom - 5.5.

Ocjena albuma - 5.66.

Doors - "Strange Days" (1967.)

Top-lista

Drugi album banda iz 1967. godine, manje-više s pjesmama koje su im ostale nakon snimanja prvog albuma.

1. "Strange Days" – 3:11 - fina, mračna stvar; klavijature su sjajne - 6.3

2. "You're Lost Little Girl" – 3:03 - lagana, ali i zamorna stvar, stihovi su podesniji za kakav Top 10 hit negoli za jednu stvar od Doorsa - 4.3.

3. "Love Me Two Times" – 3:18 - blues-ritam, fina melodija i ritam, tekst je poprilično trivijalan - 4.5.

4. "Unhappy Girl" – 2:02 - slaba, trivijalna stvar; zvuk je njihov, ali preliven šećernim preljevom - 4.0.

5. "Horse Latitudes" – 1:37 - recitacija sa popratnim šumovima i kakofonijom, u principu preseravanje - 4.6.

6. "Moonlight Drive" – 3:05 - sasvim solidna stvar - 5.5.

7. "People Are Strange" – 2:13 - krasna, sjetna stvar, jedna od ponajboljih na albumu, a i šire - 8.4.

8. "My Eyes Have Seen You" – 2:32 - fina svirka, stihovi dosta trivijalni - 4.8.

9. "I Can't See Your Face in My Mind" – 3:26 - jednostavna stvar, ali ne zvuči banalno ni površno - 5.7.

10. "When the Music's Over" – 10:58 - pjesma je duga, dobrim dijelom i monotona, ali ima fini ugođaj - 6.0.

Ocjena albuma - 5.41.

Buckley, Tim - "Blue Afternoon" (1969.)

Top-lista

1. "Happy Time" – 3:15 - lagana stvar, akustična gitara, melodija je pomalo country, tako-tako, nije baš moj ukus, iako je melodija fina i sjetna - 5.1.
2. "Chase the Blues Away" – 5:14 - sjetna, tugaljiva stvar, pratnja je minimalna, izuzetno izražajna stvar; gitara/gitare u pratnji jako fino zvuče - 5.7.
3. "I Must Have Been Blind" – 3:40 - slatkasto, ksilofon je poprilično kičast, zvuči pomalo poput šlagera - 4.5.
4. "The River" – 5:47 - čudna mješavina, zvuči nešto između balade, šlagera i psihodelije, sasvim solidno - 5.4.
5. "So Lonely" – 3:27 - zvuči pomalo improvizirano, solaža na glasu vuče na blues, kasnije jazz-solaža na gitari davi -
6. "Cafe" – 5:40 - malo meksikanskog melosa, ali u prvom planu je pjevanje, nešto slabija stvar - 4.7.
7. "Blue Melody" – 4:55 - uvod na klaviru, kolorature na glasu me nerviraju, najbliže jazzu od svih stvari, ali većim dijelom gnjavaža - 4.3.
8. "The Train" – 7:53 - fina, emotivna stvar, ali dosta duga i na nekim dijelovima isprazna - 5.2.

Ocjena albuma - 4.96.

Marley, Bob - "Exodus" (1977.)

Top-lista

Ovo je jedan od klasičnih reggae-albuma iz 1977. godine:

1. "Natural Mystic"- 3:31 - lagani osnovni reggae-ritam, glas i solu-gitara se nadopunjuju, kasnije još malo puhači, jedan od reggae-klasika, ali ne od onih velikih - 6.4.

2. "So Much Things to Say" - 3:08 - kao i prethodna stvar, samo su tu još ženski prateći vokali, a i pjevanje je kompleksnije i vuče na soliranje - 5.3.

3. "Guiltiness" – 3:20 - genijalna ritam-sekcija, naročito bas, angažirani tekst - 5.6.

4. "The Heathen" – 2:32 - vuče na rock, ali ne jako, tek nijansu čvršće od ostalih stvari - 5.0.

5. "Exodus" – 7:38 - duga stvar, ali joj se to ne vidi, pošto je ritam gotovo hipnotički i uvijek malo varira. Stvar je izuzetno politički angažirana - 6.5.

6. "Jamming" – 3:32 - stvar je bila veliki hit, nalazi se na svakom "best-of"-albumu, ali meni nije neka vrhunska stvar (iako je jako dobra) - 6.2.

7. "Waiting in Vain" – 4:15 - i ovo je bio jedan od hitova s albuma, ali za moj ukus ima na ovom albumu sigurno nekoliko stvari koje su bolje od ove - 6.1.

8. "Turn Your Lights Down Low" – 3:40 - najslabija stvar na albumu, nekako totalno predvidljiva - 4.3.

9. "Three Little Birds" - 3:01 - ovo se ne spominje kao hit, ali mislim da je to svakako bio. Pjesma je poprilično slatkasta, ali je sjajna - 7.4.

10. "One Love/People Get Ready" – 2:50 - klasična stvar, među najboljim stvarima na albumu - 7.1.

Ocjena albuma - 5.99.

Dylan, Bob - "Blonde On Blonde" (1966.)

Top-lista

1. "Rainy Day Women #12 & 35" – 4:36 - zezalica i po muzici, a pogotovo po riječima, jedan od refrena koji znaju i oni koji ne znaju puno o Dylanu - 6.5.
2. "Pledging My Time" – 3:50 - blues o mamurluku, barem na početku, koliko sam razumio, solidna stvar, muzički poprilično spartanska, ali ok - 5.3.
3. "Visions of Johanna" – 7:33 - balada, duga i pomalo zamorna, a i naslovna vizija je poprilično uvrnuta - 4.8.
4. "One of Us Must Know (Sooner or Later)" – 4:54 - fina balada, iako njegovo pjevanje nervira - 5.7.
5. "I Want You" – 3:07 - ovu stvar znam sa live-albuma u puno laganijem ritmu i čini mi se tako bolja. Ovo ovdje je sasvim solidno i daje novu perspektivu - 6.4.
6. "Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again" – 7:05 - bolja strana većine stvari s ovog albuma su riječi, muzička pratnja je podređena tome i nekako minimalistička; inače, dobra zezalica, ali strahovito duga - 5.0.
7. "Leopard-Skin Pill-Box Hat" – 3:58 - blues-pratnja i pomalo debilni stihovi, koji se vrte oko nekog bezveznog šešira - 4.4.
8. "Just Like a Woman" – 4:52 - ova stvar je svakako jedna od boljih, i to ne samo na ovom albumu - 6.7.
9. "Most Likely You Go Your Way (And I'll Go Mine)" – 3:30 - sjajni stihovi, pratnja i pjevanje tako-tako - 5.4.
10. "Temporary Like Achilles" – 5:02 - fina balada, a i pratnja ovaj put je sasvim solidna - 5.8.
11. "Absolutely Sweet Marie" – 4:57 - nešto brža stvar, prosječno - 5.1.
12. "4th Time Around" – 4:35 - fina balada, sasvim solidno - 5.5.
13. "Obviously 5 Believers" – 3:35 - neka smjesa bluesa i countryja, riječi su ovaj put slabija strana, muzički je ova stvar veća od velike većine ovdje - 5.2.
14. "Sad Eyed Lady of the Lowlands" – 11:23 - strahovito duga stvar, na ovom dvostrukom albumu je zauzimala cijelu stranu; malo predugačka, ali prekrasna balada - 6.9.

Ocjena albuma - 5.62.

Joplin, Janis - "Cheap Thrills" (1968.)

Top-lista

Nominalno je ovo drugi album banda "Big Brother and the Holding Company", ali se zapravo može/treba/mora ubrojiti u njenu diskografiju ...

1. "Combination of the Two" - 5:47 - snimka je s koncerta, pa zbog toga zvuči malo razvučenije nego što bi to bila studijska snimka; njen glas se na početku drži u pozadini, ali kad dođe u prvi plan, to je stvarno genijalno; inače, po stilu je ovo prvoklasna mješavina soula (ritam) i rocka (solo na gitari); zvuči malo dugo, ali je energija fantastična - 5.9.
2. "I Need a Man to Love" - 4:54 - i ovo je snimka uživo; vuče na blues - 5.4.
3. "Summertime" - 4:01 - klasična stvar G. Gershwina, ali odmak od neke standardne izvedbe je popriličan; pjesma je stvar ukusa, meni nije nešto specijalno - 6.0.
4. "Piece of My Heart" - 4:15 - hit s albuma, i to s pravom; energija i izražajnost u glasu Janis se teško mogu nadmašiti - 8.1.
5. "Turtle Blues" - 4:22 - relativno jednostavna stvar, fini blues - 5.7.
6. "Oh, Sweet Mary" - 4:16 - slabija stvar, glas Janis je manje-više u drugom planu, više se forsira sviranje banda; zvuči kao live-snimka, iako po podacima koje sam našao nije - 4.6
7. "Ball and Chain" - 9:02 - blues-standard; dugačka stvar, dosta njene solaže, koja na nekom mjestima graniči sa preseravanjem - 5.3.

Ocjena albuma - 5.86.

Clash - "London Calling" (1979.)

Top-lista

1. "London Calling" - 3:19 - punk-himna (ok, jedna od njih), ali stvarno savršena stvar - 10.0.

2. "Brand New Cadillac" - 2:09 - obrada rockabilly klasika, jako dobra obrada - 5.6.

3. "Jimmy Jazz" - 3:52 - šaranje po stilovima počinje - ovo je nešto kao ska-pjesma, sjajni saksofon - 6.1.

4. "Hateful" - 2:45 - ovo je nešto kao punk, ali nešto blažeg ritma - 7.7.

5. "Rudie Can't Fail" - 3:26 - ovo je neki miks ska, reggae-a i punka, ali funkcionira savršeno - 9.1.

6. "Spanish Bombs" - 3:19 - stihovi sadržavaju dosta "pjesničke slobode", tako da kao neki hommage republikanskim borcima u španjolskom građanskom ratu baš i ne funkcionira, ali za zalaganje i dobru namjeru veliki plus - 7.4.

7. "The Right Profile" - 3:56 - fina mješavina reggae-a i punka - 5.8.

8. "Lost in the Supermarket" - 3:47 - lagani ritam i fini zezanje u tekstu - 6.2.

9. "Clampdown" - 3:49 - ovo je još dobrim dijelom punk iz starijih dana, ali ne baš 100 % - 5.9.

10. "The Guns of Brixton" - 3:07 - genijalna stvar u reggae-stilu, napisao ju je Paul Simonon, basista banda - 8.9.

11. "Wrong 'Em Boyo" - 3:10 - i ovdje ima dosta reggae-ritma, ali na početku je umetnut dio iz jednog r'n'r klasika - 5.5.

12. "Death or Glory" - 3:55 - ovo je, uz prvu stvar, najčistiji punk na ovom albumu, sjajna stvar - 9.3.

13. "Koka Kola" - 1:46 - još jedna angažirana stvar, ali kvalitet pomalo pada - 5.2.

14. "The Card Cheat" - 3:51 - zvuči u nekim djelovima poput mariachi-šlagera, a i inače poprilično rastegnuto i patetično, ništa posebno - 4.8.

15. "Lover's Rock" - 4:01 - ljubavne teme definitivno nisu za punk-bandove, pa to ti je - 4.2.

16. "Four Horsemen" - 2:56 - stvar je malo bolja od prethodne, ali to je ipak jedna druga liga u odnosu na dobar dio albuma - 5.0

17. "I'm Not Down" - 3:00 - ritam je ok, ali nije naročito uvjerljiva - 4.5.

18. "Revolution Rock" - 5:37 - reggae-ritam i plitko filozofiranje o revoluciji, nije uvjerljivo - 4.7.

19. "Train in Vain" - 3:09 - ovo mi, bože mi prosti, vuče na disco, isuviše mekano i isprano - 3.8.

Ocjena albuma - 6.30.

Stranglers - "Dreamtime" (1986.)

Top-lista

1. "Always the Sun" (4:51) - jako lijepa stvar, jedna od njihovih najboljih - 8.2.
2. "Dreamtime" (3:43) - dug, lagani uvod; nekako sve vuče na pop i laganu zabavu; previše jednostavno, zvuk je siromašan, refren pomalo debilni - 4.6.
3. "Was It You?" (3:40) - žešća, nešto bolja stvar, fini ritam, ali djeluje pomalo sintetički; refren a la Billy Idol, grozno - 5.1.
4. "You'll Always Reap What You Sow" (5:13) - i kvantitativno i kvalitatno minimalizam, nešto kao balada, ali zvuči dosta slabo - 4.1.
5. "Ghost Train" (5:04) - ovo je zasada kreativno dno na ovom albumu; gomila elektronike, a gitare u western-stilu, najbliža mi je asocijacija Dire Straits, stvarno slabo - 3.5.
6. "Nice in Nice" (4:03) - ovdje bar ritam koliko-toliko štima, ali su klavijature tako sintetičke da čovjeku dođe muka; refren je ponovo prilično debilni - 4.7.
7. "Big in America" (3:18) - i u ovoj stvari je taj čudni zvuk gitara, koji podsjeća na western i Dire Straitse; stvar je grozna -
8. "Shakin' Like a Leaf" (2:36) - ovo ovdje počinje nao "Hit the Road, Jack", što je još bolji dio, ostatak je tužno za slušati - 3.8.
9. "Mayan Skies" (3:56) - još jedan pokušaj izleta u neke druge ritmove i melose, totalno promašen - 3.5.
10. "Too Precious" (6:44) - i ova stvar je duga, totalno vuče na pop, natrpano je u njoj svega i svačega i totalno je neinspirirana, ali u odnosu na nekoliko njih stvarno odmor za uši - 3.9.

Ocjena albuma - 4.47.

Devo - "Q: Are We Not Men - A: We Are Devo" (1978.)

Top-lista

1. "Uncontrollable Urge" - 3:09 - jednostavna stvar, malo vuče na punk, a zvuči alično Talking Headsima - 5.4.
2. "(I Can't Get No) Satisfaction" - 2:40 - dosta dobra obrada stvari Stonesa, original se prepoznaje, ali je prilagođen new-wave zvuku - 5.8.
3. "Praying Hands" - 2:47 - poprilično dadaistički stil, vuče na ska, slabija stvar od prethodnih - 4.8
4. "Space Junk" - 2:14 - ovdje ima nabacano svega i svačega, poprilično bez veze - 4.3.
5. "Mongoloid" - 3:44 - fantastična stvar, puno žešća od njihovog standardnog zvuka; ima nešto malo elektronike, ali gitare su bez sumnje u prvom planu - 8.8.
6. "Jocko Homo" - 3:40 - ovo je 100 % njihov zvuk - mješavina elektronike, gitara, efekata i još dosta toga; jedna od boljih stvari - 5.7.
7. "Too Much Paranoias" - 1:57 - zezanje s efektima i promjenama ritma, ima svega, a najviše mi vuče na punk - 5.5.
8. "Gut Feeling" / "(Slap Your Mammy)" - 4:54 - opuštena stvar, klavijature me podsjećaju na "Stranglerse"; dugi instrumentalni uvod zamara - 5.2.
9. "Come Back Jonee" - 3:47 - malo vuče na Chucka Berryja, ali samo mrvicu, zvuk je definitivno njihov - 4.9.
10. "Sloppy (I Saw My Baby Gettin')" - 2:40 - i ovo je mješavina dosta toga - punk-ritam, a pjevanje jednim dijelom podsjeća i na klasiku; poprilično otkačeno, originalan refren - 5.6.
11. "Shrivel-Up" - 3:05 - laganija stvar, dosta elektronike i efekata, sasvim solidno - 5.3.

Ocjena albuma - 5.57.

Sly & The Family Stone - "A Whole New Thing" (1967.)

Top-lista

1. "Underdog" – 3:59 - početak s melodijom dječje pjesmice, nakon toga solidni funk - 5.6.
2. "If This Room Could Talk" – 3:00 - ritam je solidan, pjevanje i tekst graniče s dadaizmom - 5.3.
3. "Run, Run, Run" – 3:14 - ova stvar je slabija, poprilično skrpana, bez neke niti koja je vodi - 4.3.
4. "Turn Me Loose" – 1:52 - super ritam, fino pjevanje, sasvim solidno - 5.5.
5. "Let Me Hear It From You" – 3:35 - osrednja balada, solaža na vokalu je naporna - 4.7.
6. "Advice" – 2:22 - slabija stvar, prelazi i pokušaji solaže na duhačima su gnjavaža - 4.5.
7. "I Cannot Make It" – 3:20 - malo bolja stvar, ali ništa naročito - 5.1.
8. "Trip to Your Heart" – 3:43 - najbolja stvar do sada, dosta psihodelije, fino višeglasno pjevanje, bogata zvučna slika - 6.0
9. "I Hate to Love Her" – 3:30 - i ovdje ima nešto psihodelije, ali vuče na r'n'b i jazz - 5.7.
10. "Bad Risk" – 3:04 - ovo zvuči kao kakva Elvisova balada sa soul-pratnjom, prosječno - 4.9.
11. "That Kind of Person" – 4:25 - slabija balada, banalno i neoriginalno - 4.4.
12. "Dog" – 3:10 - poprilično neinspirirana stvar, jedna od najslabijih - 4.2.

Ocjena albuma - 5.03.

Beatles, The - "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)

Top-lista

1. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - 2:02 - eksperimentiranje sa šumovima, tu su i duhači, sasvim solidno zagrijavanje - 5.2

2. "With a Little Help from My Friends" - 2:44 - krasna balada, ali Ringov glas zvuči malo "deficitarno", Joe Cocker je tu stvar u svojoj obradi odveo u drugom pravcu - 6.8.

3. "Lucy in the Sky with Diamonds" - 3:28 - jedan od vrhunaca albuma, psihodelija u najčišćem obliku - 9.2.

4. "Getting Better" - 2:48 - zvuče kao u ranijim godinama, samo su gitare malo prljavije - 6.3.

5. "Fixing a Hole" - 2:36 - zvuči kao zezalica, sjajna melodija i gitara koja prati vokal - 5.7.

6. "She's Leaving Home" - 3:35 - harfa na početku, nakon toga gudači, čudna mješavina - 4.5.

7. "Being for the Benefit of Mr. Kite!" - 2:37 - kao band sa kakvoga sajma ili cirkusa, sjajan ugođaj, pjesma tako-tako - 5.0.

8. "Within You Without You" - 5:04 - indijski melos, i ovo je neka vrsta psihodelije, oboje rezultat "studijskog putovanja" u Indiju; pjesma mi je duga i pomalo zamorna, onaj stalni zvuk u pozadini iritira - 4.4.

9. "When I'm Sixty-Four" - 2:37 - pravi opis žanra za ovu stvar bi bio vaudeville iliti teatar za široke mase, u kojima su se izvodile muzičke točke i kratki skečevi; sjajan tekst, sjajan ugođaj - 7.7.

10. "Lovely Rita" - 2:42 - zezalica, fina stvar - 5.8.

11. "Good Morning Good Morning" - 2:41 - kukurikanje pjetlova, fina melodija, u principu zezanje - 5.1.

12. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise)" - 1:19 - ponavljanje prve pjesme, ali u dosta drugačijem aražmanu - bez ocjene

13. "A Day in the Life" - 5:39 - najkompleksnija i najbolja stvar na albumu, genijalna stvar - eksperimentiranje s promjenama ritma, sjajan, otkačen tekst, jedna od najboljih stvari uopće - 9.5.

Ocjena albuma - 6.27.

Joy Division - "Closer" (1980.)

Top-lista

1. "Atrocity Exhibition" - 6:06 - sjajna stvar, kontrast između hladnog i suzdržanog pjevanja i divljeg ritma i melodija ispod je jedinstvena - 7.0..
2. "Isolation" - 2:53 - jedan od njihovih rijetkih (uvjetno rečeno) hitova, ali i tu su ostali vjerni svom zvuku, atmosfera je prepoznatljiva - 6.2.
3. "Passover" - 4:46 - relativno melodiozna, gotovo meditativna pjesma, sjajna atmosfera - 6.6.
4. "Colony" - 3:55 - stvar je OK, ali slabija od ovih do sada - 5.6.
5. "A Means to an End" - 4:07 - ova stvar je uz "Isolation" najbliža nekom (uvjetno rečeno) mainstreamu, za njihove standarde malo prejednostavna - 5.3.
6. "Heart and Soul" - 5:51 - minimalistička stvar, svakako jedna od boljih - 6.0.
7. "Twenty Four Hours" - 4:26 - suzdržana svirka (najvećim dijelom) i autentična atmosfera, lijepa stvar - 6.4.
8. "The Eternal" - 6:07 - ovo prelazi polako u ambijentalnu muziku, jednostavna, pomalo mistična melodija - 6.3.
9. "Decades" - 6:10 - lagana, smirujuća stvar za kraj; interesantna je promjena zvuka s uključivanjem i isključivanjem klavijatura - 6.1.

Ocjena albuma - 6.17.

Echo & The Bunnymen - "Ocean Rain" (1984.)

Top-lista

1. "Silver" – 3:22 - vuče na pop, stvar mi je za njihove standarde plitka, gitare su sasvim OK, ali gudači i sve ono nabacano odozgo nervira, a i refren "la-la-la" je bez veze (podsjeća na "Simple Mindse") - 4.6.
2. "Nocturnal Me" – 4:57 - neobičan zvuk, i ovdje je zvuk natrpan gudačima, imam osjećaj da slušam klasičnu muziku, ali je atmosfera zanimljivija od one u prethodnoj stvari - 5.0.
3. "Crystal Days" – 2:24 - svirka gitara mi stvarno nije jedini kriterij za kvalitet jedne pjesme, ali mi je ova dosada najbolja na ovom albumu baš zbog zvuka gitara, iako i tu ima dosta toga drugoga - 5.4.
4. "The Yo-Yo Man" – 3:10 - fini, minimalistički zvuk, nešto kao balada s mračnom atmosferom, i ovdje ima dosta gudača i dosta efekata - 5.2.
5. "Thorn of Crowns" – 4:52 - istrzana, nervozna stvar, fin zvuk i ugođaj - 5.8.
6. "The Killing Moon" – 5:50 - lijepa, melodiozna stvar, kombinacija pratnje na akustičnoj i električnoj gitari je sjajna - 6.1.
7. "Seven Seas" – 3:20 - fini uvod na akustičnoj gitari, ali nakon toga vuče na pop, iako je pratnja na gitari sasvim OK - 5.5.
8. "My Kingdom" – 4:05 - zvučna slika je sasvim OK, ali debilno ponavljanje u refrenu ide na živce - 5.3.
9. "Ocean Rain" – 5:12 - lagana stvar, ovdje zvuk nije natrpan svim i svačim, već fino doziran - 6.2.

Ocjena albuma - 5.46.

Lauper, Cindy - "True Colors" (1986.)

Top-lista

1. "Change of Heart" - 4:22 - synt-pop, vuče na disco, definitivno nije moj omiljeni stil - 4.0.

2. "Maybe He'll Know" - 4:25 - malo bolje, vuče tamo na 50-te, ali još uvijek debelo ispod prosjeka - 4.4.

3. "Boy Blue" - 4:46 - u principu balada, muzika sintetična do daske, mainstream 80-tih - 3.7

4. "True Colors" - 3:46 - ovo je stvarno lijepa balada, s pravom je bio hit - 6.5

5. "Calm Inside the Storm" - 3:54 - nazad na lagane ritmove; ova stvar zvuči malo manje sintetički, ali još uvijek slabašno -

6. "What's Going On" - 4:39 - obrada hita Marvina Gaya, jedna od boljih stvari ovdje, iako je daleko od originala - 5.1.

7. "Iko Iko" - 2:08 - afrički ritmovi, još jedna obrada, i ovo je jedna od boljih stvari ovdje, ali daleko od originala - 4.8.

8. "The Faraway Nearby" - 3:00 - miks svega i svačega, čuje se čak i dašak kineskog "melosa", grozno - 3.1.

9. "911" - 3:16 - lagana muza i plitki ritmovi, ništa novo ovdje -

10. "One Track Mind"- 3:41 - u konkurenciji na ovom albumu, ovo je još jedna od boljih stvar - 4.9.

Ocjena albuma - 4.50.

Police - "Synchronicity" (1983.)

Top-lista

1. Synchronicity I - ne znam na koju se foru ovaj band prošvercao u punk, novi vali ili bilo šta slično - ovo ovdje je za mene sint-rock, jako dobra mašina koja svoj ritam i zvuk drži precizno kao švicarski sat; ova stvar zvuči kao džez-rock - 5.5

2. Walking in Your Footsteps - lagana stvar, fini, egzotični ritmovi i dosta elektronike - 6.0.

3. O My God - ovo ide u neki meditativni miks džeza i elektronike - 4.8.

4. Mother - grozna stvar, arapski melos i živčano vrištanje, u kome se tip želi kako ga njegova stalno naziva ... bez daljnjeg komentara - 3.0.

5. Miss Gradenko - karipski ritmovi i priča o životu iza "željezne zavjese" - nije neka sjajna kombinacija - 3.8.

6. Synchronicity II - malo žešća pop-stvar - 5.0

7. Every Breath You Take - jedan od njihovih najvećih hitova, sjajna stvar - 9.0.

8. King of Pain - na početku lijepa balada, kasnije se ubrzava, ali fini ritam i melodija - 5.8.

9. Wrapped Around Your Finger - sjajna stvar, krasna balada - 7.5.

10. Tea in the Sahara - lagana, ali plitka balada - 4.6.

11. Murder By Numbers - solidna stvar, jako vuče na jazz - 5.0.

Ocjena albuma - 5.45.

Led Zeppelin - "Led Zeppelin I" (1969.)

Top-lista

Prvi album legendarnog engleskog banda:

1. "Good Times Bad Times" - 2:47 - prva stvar na prvom albumu i band radi kao sat; žestoki zvuk gitara je u ono vrijeme bio neuobičajen i pokrenuo je čitavu lavinu novih bandova, zbog čega je band jedan od najuticajnijih bandova u povjesti rocka; jako dobra stvar - 7.5.

2. "Babe, I'm Gonna Leave You" - 6:41 - lagana stvar, pjevačke solaže pomalo iritiraju, ali je muzika sjajna, prije svega pratnja na akustičnoj gitari, kao i ritam-sekcija, koja samo s vremena na vrijeme upada - 5.9.

3. "You Shook Me" - 6:30 - podsjećanje na blues-uzore - obrada stvari Willie Dixona, ali s jakom vlastitom notom; klavijature su mi u svemu tome kao šaka na oko, ali sasvim solidno - 5.4.

4. "Dazed and Confused" - 6:27 - još jedna stvar u blues-ritmu, ovaj put s psihodeličnim pasažima u sredini; fine promjene ritma, složen, ali fino izbalansirani zvuk - 6.5.

5. "Your Time Is Gonna Come" - 4:34 - dug i slatkast uvod, kasnije fina balada, ali vuće prema prosjeku - 5.3.

6. "Black Mountain Side" - 2:13 - engleski folk, instrumental, solidno - 5.2.

7. "Communication Breakdown" - 2:30 - žestoka stvar, jedna od poznatijih na albumu, meni zvuči malo skrpano i konfuzno - 5.8.

8. "I Can't Quit You Baby" - 4:43 - i ovo je blues, ali zbog pjevačke solaže ne zvuči stlistički vjerno - 5.6.

9. "How Many More Times" - 8:28 - bubnjevi na početku daju gotovo jazz-atmosferu, ali brzo stvari dolaze na svoje mjesto; iako je strahovito duga, stvar nije dosadna zbog čestih promjena ritma, a i psihodelični elementi strahovito obogaćuju zvuk - 6.3.

Ocjena albuma - 5.93.

Young, Neil - "Harvest" (1974.)

Aktuelna top-lista

Četvrti album Neil Younga iz 1974. godine.

1. "Out on the Weekend" – 4:34 - lagana country stvar, solidno, ali ništa impresivno - 5.5
2. "Harvest" – 3:11 - nastavlja se dalje u laganom, opuštenom ritmu; country-stvar, tu je i violina, za razliku od prve, ova je za moj ukus malo preslatkasta - 4.7
3. "A Man Needs a Maid" – 4:05 - zvuk je ovdje razvučeniji, pomozniji; tu je klavir i aranžman za gudače, zvuči malo nezgrapno, a i zvončići više pristaju kakvoj božićnoj pjesmici - 4.1
4. "Heart of Gold" – 3:07 - apsolutni klasik, genijalna stvar - 9.7.
5. "Are You Ready for the Country?" – 3:23 - malo brža stvar, solidno, ali poprilično raštimano, što ima izvjesnog šarma, ali za album djeluje jednostavno šlampavo - 4.9
6. "Old Man" – 3:24 - lijepa, jednostavna balada -
7. "There's a World" – 2:59 - ponovno filharmonijski orkestar kao pratnja, nije moj omiljeni stil i zvuk, harfa je nekako točka na "i" - 3.7.
8. "Alabama" – 4:02 - nastavak prepucavanja s južnjačkim bandom Lynard Skynard Band, iako ni ton ni riječi nisu nešto oštre - 5.2
9. "The Needle and the Damage Done" – 2:03 - druga sjajna pjesma na albumu, govori o smrti prijatelja od droge - 7.4
10. "Words (Between the Lines of Age)" – 6:40 - duga, razvučena stvar, zvuči kao da je snimljena na koncertu sa svojim improvizacijama i dugim solažama, ali solidna - 5.1

Ocjena albuma - 5.69.

Violent Femmes - "Violent Femmes" (1983.)

Top-lista

1. "Blister in the Sun" – 2:25 - genijalan riff na početku, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 9.5

2. "Kiss Off" – 2:56 - jedan od tri hita na albumu, meni najslabija od te tri stvari, za stvar od 3 minuta ima puno praznog hoda, ali je zaista sjajna stvar - 7.8

3. "Please Do Not Go" – 4:15 - za njihove pojmove ovo je skoro pop, ali otkačeni miks zvuka vadi pjesmu malo iznad prosjeka - 5.4

4. "Add It Up" – 4:44 - treći hit s albuma, zvuk gitare je neponovljiv, adolescent punk at its best - 8.3.

5. "Confessions" – 5:32 - lagana, otegnuta stvar, monotoni stihovi, razmak do onih najbolji stvari je velik ... - 4.6.

6. "Prove My Love" – 2:39 - dosta bolja od prethodne, impresioniraju minimalna muzička sredstva kojima se koriste - 6.3.

7. "Promise" – 2:49 - jako dobar ritam, ali solaže i refren pokopavaju pjesmu - 4.9.

8. "To the Kill" – 4:01 - fina atmosfera, bas je sjajan, gitare isto tako, poprilično mračno i histerično - 5.6.

9. "Gone Daddy Gone" (Gano, Willie Dixon) – 3:06 - ako je ovo obrada blues-klasika, onda je miljama daleko, ksilofon daje poseban zvuk, duže solaže u sredini su tako-tako - 5.2.

10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, definitivno jedna od slabijih na albumu, irski prizvuk ga malo izvlači - 4.8.

Ocjena albuma - 6.21.

Dirty Pretty Things - "Waterloo to Anywhere" (2006.)

Top-lista

1. "Deadwood" – 2:28 - fina, ali žestoka stvar, za punk suviše melodično i pjevno, za mainstream zvuči isuviše prljavo, nešto između - 6.5

2. "Doctors and Dealers" – 3:18 - melodiozan rock, žestokog, prljavog zvuka - 6.1

3. "Bang Bang You're Dead" – 3:33 - ovo je malo više britpop, iako se i prethodnim stvarima ne mogu odreći neki elementi - 5.7

4. "Blood Thirsty Bastards" – 3:11 - laganija stvar (relativno gledano - za ovaj album), svirka fino prati pjevanje - 5.9

5. "The Gentry Cove" – 2:32 - čudna mješavina, neobična melodija, nešto kao folk-punk, ali se miješa s njihovim standardnim zvukom, tako da je sve skupa kao skrpano - 4.9

6. "Gin & Milk" – 3:06 - ovo je bliže nekom standardnom punku i zbog toga mi je, iskreno rečeno, slabija, pogotovo loženje gitarama u nekim djelovima u sredini je iritantna - 4.7

7. "The Enemy" – 3:36 - sjajna stvar, paše njihovom zvuku, jedna od najboljih na albumu - 7.2.

8. "If You Love a Woman" – 3:13 - fina svirka gitara, pjevanje je slabiji dio ove pjesme - 5.5.

9. "You Fucking Love It" – 1:54 - čisti punk, slabija stvar - 4.3.

10. "Wondering" – 2:54 - natrag na melodiozni rock, ova stvar, u odnosu na prethodnu, ide u drugu krajnost - 4,6.

11. "Last of the Small Town Playboys" – 3:31 - fino igranje s ritmom, ali sve se na kraju završava u banalnom refrenu; ipak, jedna od boljih stvari - 5.3.

Ocjena albuma - 5.52.

Portugal. The Man - "Censored Colors" (2008.)

Top-lista

1. "Lay Me Back Down" – 3:50 - dosta elektronike, vuče na progresivni rock, dosta dobra stvar - 7.0
2. "Colors" – 5:03 - melodija slična prvoj stvari, ali sasvim drugi ugođaj; bogata zvučna slika, čuje se violina, karakteristično je i pjevanje u falsetu, što sasvim dobro zvuči; polagani ritam daje psihodelični ugođaj - 6.5
3. "And I" – 5:40 - i ova stvar je na sličnom tragu kao i prethodne, malo slabija - 5.9
4. "Salt" – 4:18 - još jedna fina stvar, imaju prepoznatljivi zvuk, imam osjećaj da stalno slušam manje-više jednu te istu stvar; pri kraju ove stvari čuje se i reggae-varijanta - 5.5.
5. "Created" – 2:53 - lagana stvar, fini aranžman s akustičnim gitarama i violinom - 5.7
6. "Out and In and In and Out" – 4:46 - ovdje vuku na Zeppeline, barem po glasu i akustičkoj gitari u pratnji; sjajni prateći vokali, po tome su stvarno prepoznatljivi - 6.0.
7. "Intermission" – 1:50 - nešto kao pauza, ova stvar je drugačija od drugih, ali nažalost kvalitet je slabiji - 4.4.
8. "New Orleans" – 5:04 - ova stvar isto zvuči drugačije, ali sasvim solidna - vuče na džez (saksofon), a ritam pomalo na reggae; još malo elektronike, i sve skupa zvuči kao fina psihodelija - 5.8
9. "Never Pleased" – 3:46 - zvuk je prepoznatljiv, ali mi zvuči malo isprazno i otegnuto - 5.3.
10. "Sit Back and Dream" – 1:21 - zvuči kao nastavak prethodne stvar, prilično eksperimentalno i kratko - 5.1.
11. "Hard Times" – 2:35 - više sintesajzera nego ranije, složena zvučna kulisa, poprilično kompleksno - 5.6
12. "Our Times" – 1:45 - monotono, samo za sebe zvuči osrednje, ali se fino uklapa kao prelaz - 5.0.
13. "All Mine" – 3:46 - polagana stvar, skoro a capella, ali ipak kompleksna, prateći vokali su sjajno napravljeni - 5.9.
14. "1989" – 4:12 - dug uvod, vuče na western, zvuči kao kakva Dylanova stvar (ali je pjevanje bolje) - 5,4
15. "Our Way" – 2:31 - zvuči kao nastavak prethodne stvari, ali je krajnje pojednostavljeno, zvuči kao duga koda, pri kraju stvari se stišava, na kraju malo kakofonije i kraj - 4.8.

Ocjena albuma - 5.59.

White Stripes - "Elephant" (2003.)

Top-lista

1. "Seven Nation Army" – 3:52 - genijalna bas-linija na početku, stvar je s pravom bila veliki hit; što je najbolje, funkcionira i kao stadionski rock i indie - 9.6.
2. "Black Math" – 3:04 - gitara ovdje zvuči dosta prljavo, nešto kao heavy-metal (koliko im ograničena sredstva dopuštaju) - 5.8.
3. "There's No Home for You Here" – 3:44 - fine promjene ritma, stvar je više nego solidna; podsjeća na Queen sa svojim zbornim refrenima - 6.2.
4. "I Just Don't Know What to Do with Myself" (Burt Bacharach, Hal David) – 2:46 - obrada stvari Dusty Springfield, original mi je slatkast, ovo mi je u najboljem slučaju malo ispod prosjeka - 4.7.
5. "In the Cold, Cold Night" – 2:58 - ovo je original, ali zvuči kao kakva jazz-balada; fina, minimalistička svirka, dosta dobro - 5.6.
6. "I Want to Be the Boy to Warm Your Mother's Heart" – 3:21 - stvar s klavirskom pratnjom, za njih neuobičajeno; solidna stvar - 5.4.
7. "You've Got Her in Your Pocket" – 3:40 - blues-balada, gitara sjajno zvuči - 6.0.
8. "Ball and Biscuit" – 7:19 - žešći i prljaviji zvuk; vuče na blues, stvar me najviše podsjeća na Zeppeline, iako je boja glasa sasvim drugačija - 6.2.
9. "The Hardest Button to Button" – 3:32 - slabija stvar, monoton ritam ubija u pojam - 5.1.
10. "Little Acorns" (Mort Crim, J. White) – 4:09 - početak stvari kao da je ispao iz nekog filma Ed Wooda, kao zezanje tako-tako, nakon toga počinje loženje gitarom, a nakon toga se smiruje; previše mi je skakanja s jednog ritma na drugi, poprilično rastrzano - 4.7.
11. "Hypnotize" – 1:48 - vuči na punk, ali ima i rockabillyja, fina stvar - 5.6.
12. "The Air Near My Fingers" – 3:40 - jedna od slabijih stvari - 4.9.
13. "Girl, You Have No Faith in Medicine" – 3:18 - žešći zvuk, pjevanje ima histeričnu notu (što je sasvim OK), ali su riječi banalne, s puno ponavljanja - 4.6.
14. "Well It's True That We Love One Another" – 2:43 - duet, funkciora samo kao parodija na country ili hippie, ali i to tako-tako - 4.1.

Ocjena albuma - 5.61.

MORRISON, Van - "Moondance" (1970.)

Top-lista

Album irskog pjevača i autora iz 1970. godine:

1. "And It Stoned Me" – 4:30 - neka mješavina soula (sjajna duhačka skcija), countryja i još koječega - jako dobro funkcionira - 7.6
2. "Moondance" – 4:35 - i u ovoj stvari ima dosta različitih utjecaja, a ponajviše džeza, s tim da solaža na klaviru u sredinu davi. Dosta dobra stvar - 7.1.
3. "Crazy Love" – 2:34 - još jedna lagana stvar, ali ova je slabija od prethodni. Vuče ponajviše na soul-baladu - 5.4.
4. "Caravan" – 4:57 - country-balada, preslatko za moj ukus - 4,6
5. "Into the Mystic" – 3:25 - pratnja je country, a pjevanje definitivno izvlači stvar. Osrednje - 5.1.
6. "Come Running" – 2:30 - brža stvar, ali jedna od slabijih, definitivno - 4.9.
7. "These Dreams of You" – 3:50 - fina mješavina, nešto bolja od prosjeka, ovdje još ima i malo bluesa - 5.5.
8. "Brand New Day" – 5:09 - blues-rock balada, ali riječi su banalne do daske - 4.3.
9. "Everyone" – 3:31 - na početko čembalo, neuobičajeno, ali uz akustičnu gitaru i flautu je zvuk iritantan - 4.4.
10. "Glad Tidings" – 3:42 - banalno do daske, pogotovo refren, slaba stvar - 4.5.

Ocjena albuma - 5.34.

Led Zeppelin - "Led Zeppelin II" (1969.)

Top-lista

1. "Whole Lotta Love" - 5:34 - jedna od njihovih najboljih stvari uopće - sjajni riffovi na početku, pjevanje nije pretjerano u prvom planu, ali sjajno odrađeno, ritam-sekcija funkcionira besprijekorno, sjajno smiksani srednji psihodelični dio sa stereo-efektima i šumovima, ganijalno - 8.5

2. "What Is and What Should Never Be" - 4:47 - na početku potpuni kontrast prethodnoj stvari, lagani ritam s blago izobličenim vokalom; povremeno ubrzanje ritma, lijepi balans i prelazi - 6.4

3. "The Lemon Song" - 6:20 - fina blues-stvar a la Zeppelin, ali pomalo raštimana, u njoj band definitivno nije fino uštimani stroj; stihovi imaju, rečeno današnjim riječnikom, "popriličnu seksualnu konotaciju", a i međusobno dopunjavanje vokala i solo-gitare u srednjem dijelu je na tom tragu - 5.4

4. "Thank You" - 4:47 - sjajna lagana stvar, jedna od njihovih najboljih uopće; stihovi su slatkasti, ali bože moj, "nobody is perfect" - 6.8

5. "Heartbreaker" - 4:15 - jedna žešća stvar, fine nijanse u melodiji, prelazi između pojedinih djelova nisu optimalni, solo na gitari u sredini pjesme mi nekako ne spada tamo - 5.2

6. "Living Loving Maid (She's Just a Woman)" - 2:40 - glas nosi pjesmu od početka, ritam-sekcija zrači nevjerojatnu snagu - 5.6

7. "Ramble On" - 4:35 - sjajna igra ritmom, na početku je ritam lagan, ali poput bujice koja će se svakog časa provaliti; solo-gitara me na nekim mjestima podsjeća na Allman Bros. - 6.3

8. "Moby Dick" - 4:25 - instrumental, s dugom solažom na bubnjevima; uz sve dužno poštovanje jednom od najboljih bubnjara u rock-povjesti, stvar je na ovom albumu u najboljem slučaju negdje u sredini - 5.8

9. "Bring It On Home" - 4:19 - lagani blues na početku, nešto kao originalna verzija Sonny Boy Williamsona, kasnije prelazi u hard-rock tipičan za band - 5.0

Ocjena albuma - 6.11.

Ocjene:
allmusic - 5/5
sputnikmusic - 712 - 695 - 452 - 188 - 77 - 13 - 8 - 0 - 0 - 4.398

Style Council - "Cafe Bleu" (1984.)

Top-lista

Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".

1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0

2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5

3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5

4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6

5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4

6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2

7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7

8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3

9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -

10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3

11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6

12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0

13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4

Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.

Ocjena - 4.58.

Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5

Echo & the Bunnymen - "Crocodiles" (1980.)

Top-lista

Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:

1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) i elektronikom na početku - 6.9

2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 5.5

3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga, ali sve u svemu osrednje - 4.8

4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, malo teatralno, ali sasvim OK - 5.7

5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 6.6

6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 4.1

7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti, fine poante s akordima na klaviru - 5.1

8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 5.6

9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje sjajno ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari; gitara je sjajna - 6.8.

10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 4.5

Ocjena albuma - 5.56.

Ocjene:

allmusic - 4.5 / 5
sputnikmusic - 11 - 21 - 22 - 17 - 1 - 3 - 0 - 0 - 0 - 4.100