Top-lista
Ovo je peti album banda - nakon eksperimentiranja na "Soft Parade", povratak na poznati zvuk ili "back to the roots" ...
1. "Roadhouse Blues" – 4:03 - nekad sam ovu stvar obožavao, sad mi je nje već pomalo pun nos; objektivno gledano, blues-zvuk je sasvim ok, ali su riječi poprilično bez veze - 6.4.
2. "Waiting for the Sun" – 3:58 - lagana stvar, fini ugođaj, mješavina laganih pasaža i žešćeg refrena - 5.7
3. "You Make Me Real" – 2:53 - prilično trivijalna pjesmica, malo divlja u izvedbi, ali jedna od slabijih - 4.4.
4. "Peace Frog" – 2:51 - sjajna svirka na početku, polagano uključivanje svih instrumenata; sjajna, kompleksna stvar, genijalno igranje s ritmom - 7.3.
5. "Blue Sunday" – 2:13 - lagana stvar, zvuči nekako banalno, but I like it ...; Morrisonovo pjevanje je sjajno, koliko mu je god glas u biti bio limitiran - 6.5.
6. "Ship of Fools" – 3:08 - sjajna stvar, Morrison je u sjajnoj formi; promjene ritma na početku je sjajna, riječi su sjajne i potpuno u njihovom stilu puta mračnom stranom 60-tih - 6.2.
7. "Land Ho!" – 4:10 - fini ritam, sjajne klavijature, koje ovdje dominiraju; ono odbrojavanje zvuči poput kakve dječje pjesmice - 6.0.
8. "The Spy" – 4:17 - lijepi, lagani blues, dobra kombinacija pratnje gitare i klavira; riječi su solidne i otkačene, ali nisu tipične za njih - 5.8.
9. "Queen of the Highway" – 2:47 - banalno po pitanju teksta i skromno u muzičkom smislu - 4.6.
10. "Indian Summer" – 2:36 - ugođaj pjesme je sjajan, ima indijski "touch", što je svakako u hippie-stilu, ali su riječi tako banalne da ih je teško ignorirati - 5.1.
11. "Maggie M'Gill" – 4:23 - blues-ritam, zvuči divlje i snažno, naročito Morrisonovo pjevanje, ali pjesma je u biti poprilično konvencionalna i banalna - 4.8.
Ocjena albuma - 5.71.
subota, 30. ožujka 2013.
nedjelja, 24. ožujka 2013.
Haustor - "Haustor" (1981.)
Top-lista
1. Radio - lijep, otkačen uvod; zvuk je čudan, ponajviše ska- i reggae-ritmovi - 5.8.
2. Mijenjam se - jako fini miks stilova, zapravo new-wave, gitare daju fini zvuk u pozadini, jako lijep tekst - 6.2.
3. Tko je to - malo dadaizma, skuckano kao dječja pjesmica, bolje rečeno zezanje; gitare dominiraju zvukom; slabija od prethodnih stvari - 5.6.
4. 60 - 65 - riječi su i ovdje u drugom planu, duhačka sekcija dominira ovdje, lijep ska- / reggae-ritam - 5.3.
5. Moja prva ljubav - hit s ovog albuma, ali danas ga je, da budem iskren, teško slušati koliko se je izlizao; ipak, svirka je sjajna - 6.5.
6. Noć u gradu - ambiciozna, kompleksna pjesma, sjajno razigrana ekipa, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.4.
7. Crni žbir - jednostavnija stvar, dosta kakofonije, ali fina svirka i atmosfera, iako ima dosta improviziranja - 5.9.
8. Duhovi - otkačena stvar, sjajan tekst, fino igranje s efektima, meni je ovo najbolja pjesma na albumu - 7.8.
9. Lice - dosta dadaizma, ali bez neke kvalitete, dobre svirke ili nečeg slično; slabija stvar - 5.0.
Ocjena albuma - 6.06.
1. Radio - lijep, otkačen uvod; zvuk je čudan, ponajviše ska- i reggae-ritmovi - 5.8.
2. Mijenjam se - jako fini miks stilova, zapravo new-wave, gitare daju fini zvuk u pozadini, jako lijep tekst - 6.2.
3. Tko je to - malo dadaizma, skuckano kao dječja pjesmica, bolje rečeno zezanje; gitare dominiraju zvukom; slabija od prethodnih stvari - 5.6.
4. 60 - 65 - riječi su i ovdje u drugom planu, duhačka sekcija dominira ovdje, lijep ska- / reggae-ritam - 5.3.
5. Moja prva ljubav - hit s ovog albuma, ali danas ga je, da budem iskren, teško slušati koliko se je izlizao; ipak, svirka je sjajna - 6.5.
6. Noć u gradu - ambiciozna, kompleksna pjesma, sjajno razigrana ekipa, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.4.
7. Crni žbir - jednostavnija stvar, dosta kakofonije, ali fina svirka i atmosfera, iako ima dosta improviziranja - 5.9.
8. Duhovi - otkačena stvar, sjajan tekst, fino igranje s efektima, meni je ovo najbolja pjesma na albumu - 7.8.
9. Lice - dosta dadaizma, ali bez neke kvalitete, dobre svirke ili nečeg slično; slabija stvar - 5.0.
Ocjena albuma - 6.06.
Doors - "L. A. Woman" (1971.)
Top-lista
1. "The Changeling" - 4:25 - blues-zvuk, ali s orguljama, koje tu zapravo ne spadaju, ali sasvim solidno zvuči; Morrisonov glas je koma - 4:25 - 4.9.
2. "Love Her Madly" - 3:38 - jedna od najboljih stvari na ovom albumu, glas je ovdje sasvim OK; na nekim dijelovima prelazi u banalno, ali atmosfera je tu; klavijature su sjajne - 7.2.
3. "Been Down So Long" - 4:44 - i ovo je blues-stvar, kao i prva, ali malo slabija - 4.8.
4. Cars Hiss by My Window - 4:59 - lagana stvar u blues-ritmu, bubnjevi i gitara su u jazz-stilu, sasvim OK - 5.5.
5. L. A. Woman - 7:58 - sjajan uvod s uključivanjem prvo bubnjeva, zatim ostalih instrumenata; Morrison je u formi; malo razvučena - 8.3.
6. L'America - 4:34 - mračna, pomalo mistična pjesma, meni je isprazna - 4.3.
7. Hyacinth House - 3:13 - vedrija melodija, netipična pjesma, čak su tu i prateći vokali ostalih članova banda, skoro kao country, isto isprazno - 4.5.
8. Crawling King Snake - 5:01 - Morrisonovo "king of the lizzards" prenemaganje i preseravanje, ali je u biti solidan blues - 4.7.
9. The WASP (Texas Radio and the Big Beat) - 4:14 - i ovo je blues-stvar, nekad mi se sviđala više nego danas, danas mi je bolji prosjek, pošto mi Morrisonovo beskrajno improviziranje ide na živce - 5.4.
10. Riders on the Storm - 7:07 - genijalna stvar, dostojna da se nađe kao zadnja stvar na zadnjem albumu - 9.2.
Ocjena albuma: 5.88.
1. "The Changeling" - 4:25 - blues-zvuk, ali s orguljama, koje tu zapravo ne spadaju, ali sasvim solidno zvuči; Morrisonov glas je koma - 4:25 - 4.9.
2. "Love Her Madly" - 3:38 - jedna od najboljih stvari na ovom albumu, glas je ovdje sasvim OK; na nekim dijelovima prelazi u banalno, ali atmosfera je tu; klavijature su sjajne - 7.2.
3. "Been Down So Long" - 4:44 - i ovo je blues-stvar, kao i prva, ali malo slabija - 4.8.
4. Cars Hiss by My Window - 4:59 - lagana stvar u blues-ritmu, bubnjevi i gitara su u jazz-stilu, sasvim OK - 5.5.
5. L. A. Woman - 7:58 - sjajan uvod s uključivanjem prvo bubnjeva, zatim ostalih instrumenata; Morrison je u formi; malo razvučena - 8.3.
6. L'America - 4:34 - mračna, pomalo mistična pjesma, meni je isprazna - 4.3.
7. Hyacinth House - 3:13 - vedrija melodija, netipična pjesma, čak su tu i prateći vokali ostalih članova banda, skoro kao country, isto isprazno - 4.5.
8. Crawling King Snake - 5:01 - Morrisonovo "king of the lizzards" prenemaganje i preseravanje, ali je u biti solidan blues - 4.7.
9. The WASP (Texas Radio and the Big Beat) - 4:14 - i ovo je blues-stvar, nekad mi se sviđala više nego danas, danas mi je bolji prosjek, pošto mi Morrisonovo beskrajno improviziranje ide na živce - 5.4.
10. Riders on the Storm - 7:07 - genijalna stvar, dostojna da se nađe kao zadnja stvar na zadnjem albumu - 9.2.
Ocjena albuma: 5.88.
Oasis - "(What's the Story) Morning Glory" (1995.)
Top-lista
1. "Hello" - 3:21 - žestoka svirka, ali tako-tako, nije nešto posebno - 5.2.
2. "Roll with It" - 3:59 - malo više ritma, zvuče poput Beatlesa snimljenih u distorziji, solidna stvar - 5.5.
3. "Wonderwall" - 4:18 - ova stvar je izvan stila i vremena, sjajna pjesma, s pravom je bila veliki hit, i danas me obara s nogu - 9.3.
4. "Don't Look Back in Anger" - 4:48 - nešto kao balada, svakako jedna od njihovih najljepših stvari - 7.9.
5. "Hey Now!" - 5:41 - melodična stvar, fino maskirana u glasnu svirku; ovdje me podsjećaju na "Stone Roses" - 5.7.
6. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 1") - 0:44 - kratki instrumental, bez ocjene
7. "Some Might Say" - 5:29 - solidna stvar, isti recept kao i većina drugih stvari - žestoka svirka, dok melodije zapravo vuku na balade; ova stvar zvuči u djelovima isforsirano i natrpano - 4.9.
8. "Cast No Shadow" - 4:51 - ovo je balada, ali nije nešto naročito, zvuči dosta slatkasto i ispeglano - 4.7
9. "She's Electric" - 3:40 - lagana, jednostavna pjesmica, poprilično banalno, zvuči kao jedna od lošijih stvari "Beatlesa", jedna od slabijih stvari na albumu - 4.6.
10. "Morning Glory" - 5:03 - ambiciozna i kompleksno poslagana stvar, kasnije jednostavniji zvuk, fini refren, jedna od boljih stvari - 6.3.
11. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 2") - 0:39 - bez ocjene
12. "Champagne Supernova" - 7:27 - lagana stvar na početku, kasnije se ubrzava i diže, ali je u osnovi balada, sasvim solidno, ali definitivno predugačko - 5.4.
Ocjena albuma - 5.95.
1. "Hello" - 3:21 - žestoka svirka, ali tako-tako, nije nešto posebno - 5.2.
2. "Roll with It" - 3:59 - malo više ritma, zvuče poput Beatlesa snimljenih u distorziji, solidna stvar - 5.5.
3. "Wonderwall" - 4:18 - ova stvar je izvan stila i vremena, sjajna pjesma, s pravom je bila veliki hit, i danas me obara s nogu - 9.3.
4. "Don't Look Back in Anger" - 4:48 - nešto kao balada, svakako jedna od njihovih najljepših stvari - 7.9.
5. "Hey Now!" - 5:41 - melodična stvar, fino maskirana u glasnu svirku; ovdje me podsjećaju na "Stone Roses" - 5.7.
6. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 1") - 0:44 - kratki instrumental, bez ocjene
7. "Some Might Say" - 5:29 - solidna stvar, isti recept kao i većina drugih stvari - žestoka svirka, dok melodije zapravo vuku na balade; ova stvar zvuči u djelovima isforsirano i natrpano - 4.9.
8. "Cast No Shadow" - 4:51 - ovo je balada, ali nije nešto naročito, zvuči dosta slatkasto i ispeglano - 4.7
9. "She's Electric" - 3:40 - lagana, jednostavna pjesmica, poprilično banalno, zvuči kao jedna od lošijih stvari "Beatlesa", jedna od slabijih stvari na albumu - 4.6.
10. "Morning Glory" - 5:03 - ambiciozna i kompleksno poslagana stvar, kasnije jednostavniji zvuk, fini refren, jedna od boljih stvari - 6.3.
11. Untitled (aka "The Swamp Song — Excerpt 2") - 0:39 - bez ocjene
12. "Champagne Supernova" - 7:27 - lagana stvar na početku, kasnije se ubrzava i diže, ali je u osnovi balada, sasvim solidno, ali definitivno predugačko - 5.4.
Ocjena albuma - 5.95.
nedjelja, 17. ožujka 2013.
Cream - "Disraeli Gears" (1967.)
Top-lista
1. "Strange Brew" - 2:46 - malo brži blues-rock ritam, jedna od boljih stvari na albumu, ali me, iskreno rečeno, nešto i ne obara s nogu - 6.1.
2. "Sunshine of Your Love"- 4:10 - klasika, uvodni riff je jedan od najpoznatijih u rock-povjesti, Jack Bruce na vokalu ovdje definitivno bolje zvuči od Claptona - 8.1.
3. "World of Pain"- 3:03 - čudno smiksana pjesma, instrumenti su poprilično tihi, inače zvuči poprilično maniristički - 5.1.
4. "Dance the Night Away"- 3:34 - osrednja, laganija stvar, ništa posebno - 5.2.
5. "Blue Condition" - 3:29 - zvuče poput "Kinksa", funkcionira samo kaoo zezanje, ali i tako ne naročito, vokal je grozan (Ginger Baker) - 4.3.
6. "Tales of Brave Ulysses" - 2:46 - svakako jedna od najboljih stvari na albumu, fini ugođaj, vuče na psihodeliju - 6.5.
7. "SWLABR" - 2:32 - fini početak, ali je rasplet kod refrena čudan i usiljen; inače, svirka je sjajna - 5.6.
8. "We're Going Wrong" - 3:26 - western-ritam, kasnije razvučeni, (blago) psihodelični ritam, solidno - 5.7.
9. "Outside Woman Blues" - 2:24 - Clapton na vokalu, nije ništa naročito, inače blues-ritam, osrednja stvar - 5.3.
10. "Take It Back" - 3:05 - fini ritam, zvuči kao live-snimka zbog publike, a i band kao da je malo raštiman - 5.5.
11. "Mother's Lament" - 1:47 - fina zezalica, dječja pjesmica s cockney-akcentom, zvuče kao Monty Python - 5.8.
Ocjena albuma - 5.75.
1. "Strange Brew" - 2:46 - malo brži blues-rock ritam, jedna od boljih stvari na albumu, ali me, iskreno rečeno, nešto i ne obara s nogu - 6.1.
2. "Sunshine of Your Love"- 4:10 - klasika, uvodni riff je jedan od najpoznatijih u rock-povjesti, Jack Bruce na vokalu ovdje definitivno bolje zvuči od Claptona - 8.1.
3. "World of Pain"- 3:03 - čudno smiksana pjesma, instrumenti su poprilično tihi, inače zvuči poprilično maniristički - 5.1.
4. "Dance the Night Away"- 3:34 - osrednja, laganija stvar, ništa posebno - 5.2.
5. "Blue Condition" - 3:29 - zvuče poput "Kinksa", funkcionira samo kaoo zezanje, ali i tako ne naročito, vokal je grozan (Ginger Baker) - 4.3.
6. "Tales of Brave Ulysses" - 2:46 - svakako jedna od najboljih stvari na albumu, fini ugođaj, vuče na psihodeliju - 6.5.
7. "SWLABR" - 2:32 - fini početak, ali je rasplet kod refrena čudan i usiljen; inače, svirka je sjajna - 5.6.
8. "We're Going Wrong" - 3:26 - western-ritam, kasnije razvučeni, (blago) psihodelični ritam, solidno - 5.7.
9. "Outside Woman Blues" - 2:24 - Clapton na vokalu, nije ništa naročito, inače blues-ritam, osrednja stvar - 5.3.
10. "Take It Back" - 3:05 - fini ritam, zvuči kao live-snimka zbog publike, a i band kao da je malo raštiman - 5.5.
11. "Mother's Lament" - 1:47 - fina zezalica, dječja pjesmica s cockney-akcentom, zvuče kao Monty Python - 5.8.
Ocjena albuma - 5.75.
Arctic Monleys - "Favourite Worst Nightmare" (2007.)
Top-lista
1. "Brianstorm" - 2:50 - nabrijane gitare, vokal je izobličen i zvuči metalno, sjajna svirka, ali je zvuk na maksimumu na duže staze pomalo dosadan - 5.8.
2. "Teddy Picker" - 2:43 - melodičnija stvar od prve, pa mi je zbog toga i bolja, inače zvuk je i dalje žestok, da se razumijemo - 6.1.
3. "D Is for Dangerous" - 2:16 - fino usklađeno pjevanje, jako dobri prateći vokali, gitare su isto tako dobro dozirane, sasvim solidno - 5.9.
4. "Balaclava" - 2:49 - ovo mi totalno vuče na "Libertines", s te strane ne baš originalno, ali sasvim OK - 5.5.
5. "Fluorescent Adolescent" - 2:57 - vuče na pop, klavijature na nekim dijelovima su mi previše slatkasti - 4.9.
6. "Only Ones Who Know" - 3:02 - lagana balada, kao da je iz 50-tih, zvuči kao šlager - 4.3.
7. "Do Me a Favour" - 3:27 - laganija, opuštenija stvar, gitare su na nekim karipskim riffovima, pred kraj čudno, ne baš muzički motivirano pojačanje ritma - 4.8.
8. "This House Is a Circus" - 3:09 - jedna od boljih stvari, s najviše naglaska na pjevanju i žestoka pratnja na gitarama - 5.6.
9. "If You Were There, Beware" - 4:34 - zasićeni zvuk, gitare su na početku do daske, kasnije prelazi u laganiji, opušteni ritam, osrednje - 5.0
10. "The Bad Thing" - 2:23 - zvuči raštimano, promjene u ritmu mi zvuče isforsirano - 5.2.
11. "Old Yellow Bricks" - 3:11 - fina stvar, sasvim solidni stihovi, jedna od boljih stvari - 5.3.
12. "505" - 4:13 - balada, paše za kraj albuma, solidna svirka, fini ugođaj - 5.4.
Ocjena albuma - 5.32.
1. "Brianstorm" - 2:50 - nabrijane gitare, vokal je izobličen i zvuči metalno, sjajna svirka, ali je zvuk na maksimumu na duže staze pomalo dosadan - 5.8.
2. "Teddy Picker" - 2:43 - melodičnija stvar od prve, pa mi je zbog toga i bolja, inače zvuk je i dalje žestok, da se razumijemo - 6.1.
3. "D Is for Dangerous" - 2:16 - fino usklađeno pjevanje, jako dobri prateći vokali, gitare su isto tako dobro dozirane, sasvim solidno - 5.9.
4. "Balaclava" - 2:49 - ovo mi totalno vuče na "Libertines", s te strane ne baš originalno, ali sasvim OK - 5.5.
5. "Fluorescent Adolescent" - 2:57 - vuče na pop, klavijature na nekim dijelovima su mi previše slatkasti - 4.9.
6. "Only Ones Who Know" - 3:02 - lagana balada, kao da je iz 50-tih, zvuči kao šlager - 4.3.
7. "Do Me a Favour" - 3:27 - laganija, opuštenija stvar, gitare su na nekim karipskim riffovima, pred kraj čudno, ne baš muzički motivirano pojačanje ritma - 4.8.
8. "This House Is a Circus" - 3:09 - jedna od boljih stvari, s najviše naglaska na pjevanju i žestoka pratnja na gitarama - 5.6.
9. "If You Were There, Beware" - 4:34 - zasićeni zvuk, gitare su na početku do daske, kasnije prelazi u laganiji, opušteni ritam, osrednje - 5.0
10. "The Bad Thing" - 2:23 - zvuči raštimano, promjene u ritmu mi zvuče isforsirano - 5.2.
11. "Old Yellow Bricks" - 3:11 - fina stvar, sasvim solidni stihovi, jedna od boljih stvari - 5.3.
12. "505" - 4:13 - balada, paše za kraj albuma, solidna svirka, fini ugođaj - 5.4.
Ocjena albuma - 5.32.
Arcade Fire - "The Suburbs" (2010.)
Top-lista
1. "The Suburbs" - 5:15 - sjajan početak - puni zvuk, fino izbalansirano, nostalgična atmosfera, možda nije standardni početak albuma, ali jako dobro - 7.3.
2. "Ready to Start" - 4:15 - ritam se ubrzava, ali je zvuk i dalje prepoznatljiv; melodija je nekako slična onoj u prethodnoj stvari - 7.0.
3. "Modern Man" - 4:39 - ritam je ovdje istrzan, riječi i muzika nisu optimalno poslagani, djeluje isforsirano - 5.3.
4. "Rococo" - 3:56 - bolja od prethodne, ali nije na nivou prve dvije - 6.1.
5. "Empty Room" - 2:51 - eksperiment na početku s gudačima, za promjenu ženski vokal; ritam je ovdje puni žešći, pjevanje me podsjeća na Abbu, barem u refrenu, čudna mješavina, ali fino zvuči - 5.8.
6. "City with No Children" - 3:11 - slabija stvar, nategnuto, tekst i muzika nekako ne harmoniraju - 5.0.
7. "Half Light I" - 4:18 - lagana stvar, drugačija od većine stvari, stvarno fina pjesma - 6.3.
8. "Half Light II (No Celebration)" - 4:25 - dosta elektronike, nema s prethodnom pjesmom puno veze, usprkos naslovu,s nimka je malo preglasna i prezasićena - 5.9.
9. "Suburban War" - 4:45 - fina stvar, relativno jednostavna za njihove pojmove, sjetna i nostalgična, uz ovaj glas podsjeća na Springsteena, ali samo izdaleka - 6.8.
10. "Month of May" - 3:50 - slabija stvar, neka njihova verzija r'n'r-a - 5.2.
11. "Wasted Hours" - 3:20 - slična "Suburban Wars", jako dobra pjesma - 6.6.
12. "Deep Blue" - 4:28 - tako-tako, na početku samo gitara kao pratnja, kasnije malo bogatije; problem je u tome što se ista melodija ili ritam provlači kroz cijeli album, a ovdje to nekako postaje očito - 5.4.
13. "We Used to Wait" - 5:01 - ova je bolja od prethodne, ali ritam i melodija ostaju, jedna od boljih stvari - 6.0
14. "Sprawl I (Flatland)" - 2:54 - zvuči poput kakve francuske šansone, ali uz pratnju električne gitare, kasnije i gudači; ovo je svakako drugačiji zvuk, nema veze s onim što se je provlačilo većim dijelom albuma - 6.2.
15. "Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)" - 5:25 - ženski vokal sa svojim laganim falsetom zvuči kao Bjork, zvuk ispod vuče na dance - čudna kombinacija, sasvim solidno - 5.7.
16. "The Suburbs (Continued)" - 1:27 - kratko ponavljanje motiva prve pjesme, nešto kao "krug se zatvara" - bez ocjene
Ocjena albuma - 6.04.
1. "The Suburbs" - 5:15 - sjajan početak - puni zvuk, fino izbalansirano, nostalgična atmosfera, možda nije standardni početak albuma, ali jako dobro - 7.3.
2. "Ready to Start" - 4:15 - ritam se ubrzava, ali je zvuk i dalje prepoznatljiv; melodija je nekako slična onoj u prethodnoj stvari - 7.0.
3. "Modern Man" - 4:39 - ritam je ovdje istrzan, riječi i muzika nisu optimalno poslagani, djeluje isforsirano - 5.3.
4. "Rococo" - 3:56 - bolja od prethodne, ali nije na nivou prve dvije - 6.1.
5. "Empty Room" - 2:51 - eksperiment na početku s gudačima, za promjenu ženski vokal; ritam je ovdje puni žešći, pjevanje me podsjeća na Abbu, barem u refrenu, čudna mješavina, ali fino zvuči - 5.8.
6. "City with No Children" - 3:11 - slabija stvar, nategnuto, tekst i muzika nekako ne harmoniraju - 5.0.
7. "Half Light I" - 4:18 - lagana stvar, drugačija od većine stvari, stvarno fina pjesma - 6.3.
8. "Half Light II (No Celebration)" - 4:25 - dosta elektronike, nema s prethodnom pjesmom puno veze, usprkos naslovu,s nimka je malo preglasna i prezasićena - 5.9.
9. "Suburban War" - 4:45 - fina stvar, relativno jednostavna za njihove pojmove, sjetna i nostalgična, uz ovaj glas podsjeća na Springsteena, ali samo izdaleka - 6.8.
10. "Month of May" - 3:50 - slabija stvar, neka njihova verzija r'n'r-a - 5.2.
11. "Wasted Hours" - 3:20 - slična "Suburban Wars", jako dobra pjesma - 6.6.
12. "Deep Blue" - 4:28 - tako-tako, na početku samo gitara kao pratnja, kasnije malo bogatije; problem je u tome što se ista melodija ili ritam provlači kroz cijeli album, a ovdje to nekako postaje očito - 5.4.
13. "We Used to Wait" - 5:01 - ova je bolja od prethodne, ali ritam i melodija ostaju, jedna od boljih stvari - 6.0
14. "Sprawl I (Flatland)" - 2:54 - zvuči poput kakve francuske šansone, ali uz pratnju električne gitare, kasnije i gudači; ovo je svakako drugačiji zvuk, nema veze s onim što se je provlačilo većim dijelom albuma - 6.2.
15. "Sprawl II (Mountains Beyond Mountains)" - 5:25 - ženski vokal sa svojim laganim falsetom zvuči kao Bjork, zvuk ispod vuče na dance - čudna kombinacija, sasvim solidno - 5.7.
16. "The Suburbs (Continued)" - 1:27 - kratko ponavljanje motiva prve pjesme, nešto kao "krug se zatvara" - bez ocjene
Ocjena albuma - 6.04.
Simon & Garfunkel - "Sounds of Silence" (1966.)
Top-lista
1. The Sounds of Silence – 3:02 - klasika, sjajan tekst, jako dobra stvar - 8.9.
2. Leaves that Are Green – 2:21 - slatkasto, a i muzički poprilično nedozrelo (onaj tambourin, koji je preblizu mikrofonu, stvarno nervira) - 4.4.
3. Blessed – 3:14 - muzika je blues, tekst je - ako ne direktno, a ono barem inspiriran Biblijom, sve u svemu, poprilično nategnuta kombinacija - 4.6.
4. Kathy’s Song – 3:16 - lijepa balada u folk-stilu, s pravom na njihovim "Best of ..." kompilacijama - 7.2.
5. Somewhere They Can’t Find Me – 2:34 - njihov izlet u malo žešći zvuk je osrednje kvalitete; i tu se, uz gitare, miješaju duhači i gudači, tako da se ovo sa "žešćim zvukom" odmah relativira - 4.0.
6. Anji – 2:15 - instrumental, bolje rečeno solo na akustičnoj gitari, a i on je na par mjesta poprilično uprskan - 4.5.
7. Richard Cory – 2:57 - jako fini tekst, a i pjesma je, sve u svemu, sasvim OK, svakako jedna od boljih na albumu - 5.9.
8. A Most Peculiar Man – 2:29 - njihov standardni zvuk, zvuči kao tipični filler, iako je tekst zanimljiv i angažiran, zvuči mi dosadno - 4.2.
9. April Come She Will – 1:49 - slatkasta balada, poprilično banalno - 4.4.
10. We’ve Got a Groovey Thing Goin’ – 1:55 - nešto kao beat-ritam i žešći ritam im definitivno ne pašu, meni je ovo najlošija stvar na albumu - 3.7.
11. I Am a Rock – 2:50 - jedan od njihovih klasika, svakako jedna od najboljih na albumu - 8.0.
Ocjena albuma - 5.44.
četvrtak, 14. ožujka 2013.
Fischer-Z - "Red Skies over Paradise" (1981.)
Top-lista
1. "Berlin" - 4:37 - fina stvar, s reskim riffovima na gitarama, solidnim tekstom i malo egzotike i glam-rocka u zvuku - 5.4.
2. "Marliese" - 3:53 - ovo je malo lakši i plitkiji rock, s poprilično jeftinim rimama u refrenu, stvar je bila i singl - 4.7
3. "Red Skies over Paradise" - 4:37 - fini reggae-ritam, i gitara i bas su sjajna pratnja, jako fina stvar - 5.9.
4. "In England" - 2:45 - i ovo je jedna malo lakša stvar, poprilčno komercijalna - 4.9.
5. "You'll Never Find Brian Here" - 2:12 - lakša i plića stvar, u najbolju ruku osrednje - 4.5
6. "Battalions of Strangers" - 5:08 - solidna, malo zathjevnija stvar, nije, međutim, ništa posebno - 5.2
7. "Song & Dance Brigade" - 3:06 - dosta elektronike, plesni ritam, zvuči poprilčno jeftino i umjetno - 4.6
8. "The Writer" - 3:24 - osrednja stvar, ska-ritam, ništa posebno - 5.1
9. "Bathroom Scenario" - 3:51 - vuče poprilično na pop s jakim cockney-naglaskom - 4.4.
10. "Wristcutter's Lullaby" - 2:50 - solidna, opuštena stvar, ali ništa posebno - 5.3
11. "Cruise Missiles" - još jedan jaki tekst, muzika je u osnovi reggae-ritam, s primjesama elektronike - 5.8.
12. "Luton to Lisbon" - fina, melodična stvar, pjevanje je sjajno, pratnja jednostavna - 5.6.
13. "Multinationals Bite" - poprilično mračna stvar, pjevanje, a i svirka podsjeća na "Who", sasvim solidno - 5.7.
Ocjena albuma - 5.16.
srijeda, 13. ožujka 2013.
Morrisey - "Viva Hate!" (1988.)
Top-lista
Prvi samostalni album frontmena engleskog new-wave banda "The Smiths" nakon njihovog raspada.
1. "Alsatian Cousin" - 3:13 - dosta kakofonije i distorzičnih gitara, pjevanje za divno čudo ne dominira kao kod "Smithsa" - 5.1.
2. "Little Man, What Now?" - 1:48 - i ovdje čudna mješavina, lagano pjevanje u ritmu balade i u pozadini tihi, ali agresivni bubnjevi, sasvim solidno - 5.4.
3. "Everyday Is Like Sunday" - 3:32 - druga najbolja pjesma na albumu, krasna balada - 7.9.
4. "Bengali in Platforms" - 3:55 - stihovi zvuče pomalo dadaistički, inače nešto kao balada, nešto slabija stvar - 4.9.
5. "Angel, Angel Down We Go Together" - 1:40 - malo drame i pompe s gudačkim aranžmanom, tako-tako - 5.0.
6. "Late Night, Maudlin Street" - 7:40 - fina, ambiciozna stvar, malo preduga, ali intenzivna stvar - 5.6.
7. "Suedehead" - 3:56 - gitara u ovoj stvari je magija, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 8.7.
8. "Break Up the Family" - 3:55 - lagani ritam, karipski ritmovi i nešto zahtjevniji tekst, fini kontrast - 5.5.
9. "The Ordinary Boys" - 3:10 - nategnuto i melodramatično, osrednje - 4.8.
10. "I Don't Mind If You Forget Me" - 3:17 - zvuči izvještačeno, jedna od slabijih stvari - 4.7.
11. "Dial-a-Cliché" - 2:28 - melodična, lagana stvar, ali stihovi pomalo bez veze - 4.8.
12. "Margaret on the Guillotine" - 3:42 - politički tekst i melodija u potpunom kontrastu s tekstom - 5.5.
Ocjena albuma - 5.66.
Prvi samostalni album frontmena engleskog new-wave banda "The Smiths" nakon njihovog raspada.
1. "Alsatian Cousin" - 3:13 - dosta kakofonije i distorzičnih gitara, pjevanje za divno čudo ne dominira kao kod "Smithsa" - 5.1.
2. "Little Man, What Now?" - 1:48 - i ovdje čudna mješavina, lagano pjevanje u ritmu balade i u pozadini tihi, ali agresivni bubnjevi, sasvim solidno - 5.4.
3. "Everyday Is Like Sunday" - 3:32 - druga najbolja pjesma na albumu, krasna balada - 7.9.
4. "Bengali in Platforms" - 3:55 - stihovi zvuče pomalo dadaistički, inače nešto kao balada, nešto slabija stvar - 4.9.
5. "Angel, Angel Down We Go Together" - 1:40 - malo drame i pompe s gudačkim aranžmanom, tako-tako - 5.0.
6. "Late Night, Maudlin Street" - 7:40 - fina, ambiciozna stvar, malo preduga, ali intenzivna stvar - 5.6.
7. "Suedehead" - 3:56 - gitara u ovoj stvari je magija, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 8.7.
8. "Break Up the Family" - 3:55 - lagani ritam, karipski ritmovi i nešto zahtjevniji tekst, fini kontrast - 5.5.
9. "The Ordinary Boys" - 3:10 - nategnuto i melodramatično, osrednje - 4.8.
10. "I Don't Mind If You Forget Me" - 3:17 - zvuči izvještačeno, jedna od slabijih stvari - 4.7.
11. "Dial-a-Cliché" - 2:28 - melodična, lagana stvar, ali stihovi pomalo bez veze - 4.8.
12. "Margaret on the Guillotine" - 3:42 - politički tekst i melodija u potpunom kontrastu s tekstom - 5.5.
Ocjena albuma - 5.66.
Doors - "Strange Days" (1967.)
Top-lista
Drugi album banda iz 1967. godine, manje-više s pjesmama koje su im ostale nakon snimanja prvog albuma.
1. "Strange Days" – 3:11 - fina, mračna stvar; klavijature su sjajne - 6.3
2. "You're Lost Little Girl" – 3:03 - lagana, ali i zamorna stvar, stihovi su podesniji za kakav Top 10 hit negoli za jednu stvar od Doorsa - 4.3.
3. "Love Me Two Times" – 3:18 - blues-ritam, fina melodija i ritam, tekst je poprilično trivijalan - 4.5.
4. "Unhappy Girl" – 2:02 - slaba, trivijalna stvar; zvuk je njihov, ali preliven šećernim preljevom - 4.0.
5. "Horse Latitudes" – 1:37 - recitacija sa popratnim šumovima i kakofonijom, u principu preseravanje - 4.6.
6. "Moonlight Drive" – 3:05 - sasvim solidna stvar - 5.5.
7. "People Are Strange" – 2:13 - krasna, sjetna stvar, jedna od ponajboljih na albumu, a i šire - 8.4.
8. "My Eyes Have Seen You" – 2:32 - fina svirka, stihovi dosta trivijalni - 4.8.
9. "I Can't See Your Face in My Mind" – 3:26 - jednostavna stvar, ali ne zvuči banalno ni površno - 5.7.
10. "When the Music's Over" – 10:58 - pjesma je duga, dobrim dijelom i monotona, ali ima fini ugođaj - 6.0.
Ocjena albuma - 5.41.
Drugi album banda iz 1967. godine, manje-više s pjesmama koje su im ostale nakon snimanja prvog albuma.
1. "Strange Days" – 3:11 - fina, mračna stvar; klavijature su sjajne - 6.3
2. "You're Lost Little Girl" – 3:03 - lagana, ali i zamorna stvar, stihovi su podesniji za kakav Top 10 hit negoli za jednu stvar od Doorsa - 4.3.
3. "Love Me Two Times" – 3:18 - blues-ritam, fina melodija i ritam, tekst je poprilično trivijalan - 4.5.
4. "Unhappy Girl" – 2:02 - slaba, trivijalna stvar; zvuk je njihov, ali preliven šećernim preljevom - 4.0.
5. "Horse Latitudes" – 1:37 - recitacija sa popratnim šumovima i kakofonijom, u principu preseravanje - 4.6.
6. "Moonlight Drive" – 3:05 - sasvim solidna stvar - 5.5.
7. "People Are Strange" – 2:13 - krasna, sjetna stvar, jedna od ponajboljih na albumu, a i šire - 8.4.
8. "My Eyes Have Seen You" – 2:32 - fina svirka, stihovi dosta trivijalni - 4.8.
9. "I Can't See Your Face in My Mind" – 3:26 - jednostavna stvar, ali ne zvuči banalno ni površno - 5.7.
10. "When the Music's Over" – 10:58 - pjesma je duga, dobrim dijelom i monotona, ali ima fini ugođaj - 6.0.
Ocjena albuma - 5.41.
nedjelja, 10. ožujka 2013.
Buckley, Tim - "Blue Afternoon" (1969.)
Top-lista
1. "Happy Time" – 3:15 - lagana stvar, akustična gitara, melodija je pomalo country, tako-tako, nije baš moj ukus, iako je melodija fina i sjetna - 5.1.
2. "Chase the Blues Away" – 5:14 - sjetna, tugaljiva stvar, pratnja je minimalna, izuzetno izražajna stvar; gitara/gitare u pratnji jako fino zvuče - 5.7.
3. "I Must Have Been Blind" – 3:40 - slatkasto, ksilofon je poprilično kičast, zvuči pomalo poput šlagera - 4.5.
4. "The River" – 5:47 - čudna mješavina, zvuči nešto između balade, šlagera i psihodelije, sasvim solidno - 5.4.
5. "So Lonely" – 3:27 - zvuči pomalo improvizirano, solaža na glasu vuče na blues, kasnije jazz-solaža na gitari davi -
6. "Cafe" – 5:40 - malo meksikanskog melosa, ali u prvom planu je pjevanje, nešto slabija stvar - 4.7.
7. "Blue Melody" – 4:55 - uvod na klaviru, kolorature na glasu me nerviraju, najbliže jazzu od svih stvari, ali većim dijelom gnjavaža - 4.3.
8. "The Train" – 7:53 - fina, emotivna stvar, ali dosta duga i na nekim dijelovima isprazna - 5.2.
Ocjena albuma - 4.96.
1. "Happy Time" – 3:15 - lagana stvar, akustična gitara, melodija je pomalo country, tako-tako, nije baš moj ukus, iako je melodija fina i sjetna - 5.1.
2. "Chase the Blues Away" – 5:14 - sjetna, tugaljiva stvar, pratnja je minimalna, izuzetno izražajna stvar; gitara/gitare u pratnji jako fino zvuče - 5.7.
3. "I Must Have Been Blind" – 3:40 - slatkasto, ksilofon je poprilično kičast, zvuči pomalo poput šlagera - 4.5.
4. "The River" – 5:47 - čudna mješavina, zvuči nešto između balade, šlagera i psihodelije, sasvim solidno - 5.4.
5. "So Lonely" – 3:27 - zvuči pomalo improvizirano, solaža na glasu vuče na blues, kasnije jazz-solaža na gitari davi -
6. "Cafe" – 5:40 - malo meksikanskog melosa, ali u prvom planu je pjevanje, nešto slabija stvar - 4.7.
7. "Blue Melody" – 4:55 - uvod na klaviru, kolorature na glasu me nerviraju, najbliže jazzu od svih stvari, ali većim dijelom gnjavaža - 4.3.
8. "The Train" – 7:53 - fina, emotivna stvar, ali dosta duga i na nekim dijelovima isprazna - 5.2.
Ocjena albuma - 4.96.
nedjelja, 3. ožujka 2013.
Marley, Bob - "Exodus" (1977.)
Top-lista
Ovo je jedan od klasičnih reggae-albuma iz 1977. godine:
1. "Natural Mystic"- 3:31 - lagani osnovni reggae-ritam, glas i solu-gitara se nadopunjuju, kasnije još malo puhači, jedan od reggae-klasika, ali ne od onih velikih - 6.4.
2. "So Much Things to Say" - 3:08 - kao i prethodna stvar, samo su tu još ženski prateći vokali, a i pjevanje je kompleksnije i vuče na soliranje - 5.3.
3. "Guiltiness" – 3:20 - genijalna ritam-sekcija, naročito bas, angažirani tekst - 5.6.
4. "The Heathen" – 2:32 - vuče na rock, ali ne jako, tek nijansu čvršće od ostalih stvari - 5.0.
5. "Exodus" – 7:38 - duga stvar, ali joj se to ne vidi, pošto je ritam gotovo hipnotički i uvijek malo varira. Stvar je izuzetno politički angažirana - 6.5.
6. "Jamming" – 3:32 - stvar je bila veliki hit, nalazi se na svakom "best-of"-albumu, ali meni nije neka vrhunska stvar (iako je jako dobra) - 6.2.
7. "Waiting in Vain" – 4:15 - i ovo je bio jedan od hitova s albuma, ali za moj ukus ima na ovom albumu sigurno nekoliko stvari koje su bolje od ove - 6.1.
8. "Turn Your Lights Down Low" – 3:40 - najslabija stvar na albumu, nekako totalno predvidljiva - 4.3.
9. "Three Little Birds" - 3:01 - ovo se ne spominje kao hit, ali mislim da je to svakako bio. Pjesma je poprilično slatkasta, ali je sjajna - 7.4.
10. "One Love/People Get Ready" – 2:50 - klasična stvar, među najboljim stvarima na albumu - 7.1.
Ocjena albuma - 5.99.
Ovo je jedan od klasičnih reggae-albuma iz 1977. godine:
1. "Natural Mystic"- 3:31 - lagani osnovni reggae-ritam, glas i solu-gitara se nadopunjuju, kasnije još malo puhači, jedan od reggae-klasika, ali ne od onih velikih - 6.4.
2. "So Much Things to Say" - 3:08 - kao i prethodna stvar, samo su tu još ženski prateći vokali, a i pjevanje je kompleksnije i vuče na soliranje - 5.3.
3. "Guiltiness" – 3:20 - genijalna ritam-sekcija, naročito bas, angažirani tekst - 5.6.
4. "The Heathen" – 2:32 - vuče na rock, ali ne jako, tek nijansu čvršće od ostalih stvari - 5.0.
5. "Exodus" – 7:38 - duga stvar, ali joj se to ne vidi, pošto je ritam gotovo hipnotički i uvijek malo varira. Stvar je izuzetno politički angažirana - 6.5.
6. "Jamming" – 3:32 - stvar je bila veliki hit, nalazi se na svakom "best-of"-albumu, ali meni nije neka vrhunska stvar (iako je jako dobra) - 6.2.
7. "Waiting in Vain" – 4:15 - i ovo je bio jedan od hitova s albuma, ali za moj ukus ima na ovom albumu sigurno nekoliko stvari koje su bolje od ove - 6.1.
8. "Turn Your Lights Down Low" – 3:40 - najslabija stvar na albumu, nekako totalno predvidljiva - 4.3.
9. "Three Little Birds" - 3:01 - ovo se ne spominje kao hit, ali mislim da je to svakako bio. Pjesma je poprilično slatkasta, ali je sjajna - 7.4.
10. "One Love/People Get Ready" – 2:50 - klasična stvar, među najboljim stvarima na albumu - 7.1.
Ocjena albuma - 5.99.
subota, 2. ožujka 2013.
Dylan, Bob - "Blonde On Blonde" (1966.)
Top-lista
1. "Rainy Day Women #12 & 35" – 4:36 - zezalica i po muzici, a pogotovo po riječima, jedan od refrena koji znaju i oni koji ne znaju puno o Dylanu - 6.5.
2. "Pledging My Time" – 3:50 - blues o mamurluku, barem na početku, koliko sam razumio, solidna stvar, muzički poprilično spartanska, ali ok - 5.3.
3. "Visions of Johanna" – 7:33 - balada, duga i pomalo zamorna, a i naslovna vizija je poprilično uvrnuta - 4.8.
4. "One of Us Must Know (Sooner or Later)" – 4:54 - fina balada, iako njegovo pjevanje nervira - 5.7.
5. "I Want You" – 3:07 - ovu stvar znam sa live-albuma u puno laganijem ritmu i čini mi se tako bolja. Ovo ovdje je sasvim solidno i daje novu perspektivu - 6.4.
6. "Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again" – 7:05 - bolja strana većine stvari s ovog albuma su riječi, muzička pratnja je podređena tome i nekako minimalistička; inače, dobra zezalica, ali strahovito duga - 5.0.
7. "Leopard-Skin Pill-Box Hat" – 3:58 - blues-pratnja i pomalo debilni stihovi, koji se vrte oko nekog bezveznog šešira - 4.4.
8. "Just Like a Woman" – 4:52 - ova stvar je svakako jedna od boljih, i to ne samo na ovom albumu - 6.7.
9. "Most Likely You Go Your Way (And I'll Go Mine)" – 3:30 - sjajni stihovi, pratnja i pjevanje tako-tako - 5.4.
10. "Temporary Like Achilles" – 5:02 - fina balada, a i pratnja ovaj put je sasvim solidna - 5.8.
11. "Absolutely Sweet Marie" – 4:57 - nešto brža stvar, prosječno - 5.1.
12. "4th Time Around" – 4:35 - fina balada, sasvim solidno - 5.5.
13. "Obviously 5 Believers" – 3:35 - neka smjesa bluesa i countryja, riječi su ovaj put slabija strana, muzički je ova stvar veća od velike većine ovdje - 5.2.
14. "Sad Eyed Lady of the Lowlands" – 11:23 - strahovito duga stvar, na ovom dvostrukom albumu je zauzimala cijelu stranu; malo predugačka, ali prekrasna balada - 6.9.
Ocjena albuma - 5.62.
1. "Rainy Day Women #12 & 35" – 4:36 - zezalica i po muzici, a pogotovo po riječima, jedan od refrena koji znaju i oni koji ne znaju puno o Dylanu - 6.5.
2. "Pledging My Time" – 3:50 - blues o mamurluku, barem na početku, koliko sam razumio, solidna stvar, muzički poprilično spartanska, ali ok - 5.3.
3. "Visions of Johanna" – 7:33 - balada, duga i pomalo zamorna, a i naslovna vizija je poprilično uvrnuta - 4.8.
4. "One of Us Must Know (Sooner or Later)" – 4:54 - fina balada, iako njegovo pjevanje nervira - 5.7.
5. "I Want You" – 3:07 - ovu stvar znam sa live-albuma u puno laganijem ritmu i čini mi se tako bolja. Ovo ovdje je sasvim solidno i daje novu perspektivu - 6.4.
6. "Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again" – 7:05 - bolja strana većine stvari s ovog albuma su riječi, muzička pratnja je podređena tome i nekako minimalistička; inače, dobra zezalica, ali strahovito duga - 5.0.
7. "Leopard-Skin Pill-Box Hat" – 3:58 - blues-pratnja i pomalo debilni stihovi, koji se vrte oko nekog bezveznog šešira - 4.4.
8. "Just Like a Woman" – 4:52 - ova stvar je svakako jedna od boljih, i to ne samo na ovom albumu - 6.7.
9. "Most Likely You Go Your Way (And I'll Go Mine)" – 3:30 - sjajni stihovi, pratnja i pjevanje tako-tako - 5.4.
10. "Temporary Like Achilles" – 5:02 - fina balada, a i pratnja ovaj put je sasvim solidna - 5.8.
11. "Absolutely Sweet Marie" – 4:57 - nešto brža stvar, prosječno - 5.1.
12. "4th Time Around" – 4:35 - fina balada, sasvim solidno - 5.5.
13. "Obviously 5 Believers" – 3:35 - neka smjesa bluesa i countryja, riječi su ovaj put slabija strana, muzički je ova stvar veća od velike većine ovdje - 5.2.
14. "Sad Eyed Lady of the Lowlands" – 11:23 - strahovito duga stvar, na ovom dvostrukom albumu je zauzimala cijelu stranu; malo predugačka, ali prekrasna balada - 6.9.
Ocjena albuma - 5.62.
petak, 1. ožujka 2013.
Joplin, Janis - "Cheap Thrills" (1968.)
Top-lista
Nominalno je ovo drugi album banda "Big Brother and the Holding Company", ali se zapravo može/treba/mora ubrojiti u njenu diskografiju ...
1. "Combination of the Two" - 5:47 - snimka je s koncerta, pa zbog toga zvuči malo razvučenije nego što bi to bila studijska snimka; njen glas se na početku drži u pozadini, ali kad dođe u prvi plan, to je stvarno genijalno; inače, po stilu je ovo prvoklasna mješavina soula (ritam) i rocka (solo na gitari); zvuči malo dugo, ali je energija fantastična - 5.9.
2. "I Need a Man to Love" - 4:54 - i ovo je snimka uživo; vuče na blues - 5.4.
3. "Summertime" - 4:01 - klasična stvar G. Gershwina, ali odmak od neke standardne izvedbe je popriličan; pjesma je stvar ukusa, meni nije nešto specijalno - 6.0.
4. "Piece of My Heart" - 4:15 - hit s albuma, i to s pravom; energija i izražajnost u glasu Janis se teško mogu nadmašiti - 8.1.
5. "Turtle Blues" - 4:22 - relativno jednostavna stvar, fini blues - 5.7.
6. "Oh, Sweet Mary" - 4:16 - slabija stvar, glas Janis je manje-više u drugom planu, više se forsira sviranje banda; zvuči kao live-snimka, iako po podacima koje sam našao nije - 4.6
7. "Ball and Chain" - 9:02 - blues-standard; dugačka stvar, dosta njene solaže, koja na nekom mjestima graniči sa preseravanjem - 5.3.
Ocjena albuma - 5.86.
Nominalno je ovo drugi album banda "Big Brother and the Holding Company", ali se zapravo može/treba/mora ubrojiti u njenu diskografiju ...
1. "Combination of the Two" - 5:47 - snimka je s koncerta, pa zbog toga zvuči malo razvučenije nego što bi to bila studijska snimka; njen glas se na početku drži u pozadini, ali kad dođe u prvi plan, to je stvarno genijalno; inače, po stilu je ovo prvoklasna mješavina soula (ritam) i rocka (solo na gitari); zvuči malo dugo, ali je energija fantastična - 5.9.
2. "I Need a Man to Love" - 4:54 - i ovo je snimka uživo; vuče na blues - 5.4.
3. "Summertime" - 4:01 - klasična stvar G. Gershwina, ali odmak od neke standardne izvedbe je popriličan; pjesma je stvar ukusa, meni nije nešto specijalno - 6.0.
4. "Piece of My Heart" - 4:15 - hit s albuma, i to s pravom; energija i izražajnost u glasu Janis se teško mogu nadmašiti - 8.1.
5. "Turtle Blues" - 4:22 - relativno jednostavna stvar, fini blues - 5.7.
6. "Oh, Sweet Mary" - 4:16 - slabija stvar, glas Janis je manje-više u drugom planu, više se forsira sviranje banda; zvuči kao live-snimka, iako po podacima koje sam našao nije - 4.6
7. "Ball and Chain" - 9:02 - blues-standard; dugačka stvar, dosta njene solaže, koja na nekom mjestima graniči sa preseravanjem - 5.3.
Ocjena albuma - 5.86.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)