subota, 26. siječnja 2013.
Led Zeppelin - "Led Zeppelin II" (1969.)
Top-lista
1. "Whole Lotta Love" - 5:34 - jedna od njihovih najboljih stvari uopće - sjajni riffovi na početku, pjevanje nije pretjerano u prvom planu, ali sjajno odrađeno, ritam-sekcija funkcionira besprijekorno, sjajno smiksani srednji psihodelični dio sa stereo-efektima i šumovima, ganijalno - 8.5
2. "What Is and What Should Never Be" - 4:47 - na početku potpuni kontrast prethodnoj stvari, lagani ritam s blago izobličenim vokalom; povremeno ubrzanje ritma, lijepi balans i prelazi - 6.4
3. "The Lemon Song" - 6:20 - fina blues-stvar a la Zeppelin, ali pomalo raštimana, u njoj band definitivno nije fino uštimani stroj; stihovi imaju, rečeno današnjim riječnikom, "popriličnu seksualnu konotaciju", a i međusobno dopunjavanje vokala i solo-gitare u srednjem dijelu je na tom tragu - 5.4
4. "Thank You" - 4:47 - sjajna lagana stvar, jedna od njihovih najboljih uopće; stihovi su slatkasti, ali bože moj, "nobody is perfect" - 6.8
5. "Heartbreaker" - 4:15 - jedna žešća stvar, fine nijanse u melodiji, prelazi između pojedinih djelova nisu optimalni, solo na gitari u sredini pjesme mi nekako ne spada tamo - 5.2
6. "Living Loving Maid (She's Just a Woman)" - 2:40 - glas nosi pjesmu od početka, ritam-sekcija zrači nevjerojatnu snagu - 5.6
7. "Ramble On" - 4:35 - sjajna igra ritmom, na početku je ritam lagan, ali poput bujice koja će se svakog časa provaliti; solo-gitara me na nekim mjestima podsjeća na Allman Bros. - 6.3
8. "Moby Dick" - 4:25 - instrumental, s dugom solažom na bubnjevima; uz sve dužno poštovanje jednom od najboljih bubnjara u rock-povjesti, stvar je na ovom albumu u najboljem slučaju negdje u sredini - 5.8
9. "Bring It On Home" - 4:19 - lagani blues na početku, nešto kao originalna verzija Sonny Boy Williamsona, kasnije prelazi u hard-rock tipičan za band - 5.0
Ocjena albuma - 6.11.
Ocjene:
allmusic - 5/5
sputnikmusic - 712 - 695 - 452 - 188 - 77 - 13 - 8 - 0 - 0 - 4.398
utorak, 1. siječnja 2013.
Style Council - "Cafe Bleu" (1984.)
Top-lista
Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".
1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0
2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5
3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5
4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6
5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4
6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2
7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7
8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3
9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -
10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3
11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6
12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0
13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4
Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.
Ocjena - 4.58.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".
1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0
2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5
3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5
4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6
5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4
6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2
7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7
8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3
9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -
10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3
11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6
12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0
13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4
Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.
Ocjena - 4.58.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
Echo & the Bunnymen - "Crocodiles" (1980.)
Top-lista
Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:
1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) i elektronikom na početku - 6.9
2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 5.5
3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga, ali sve u svemu osrednje - 4.8
4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, malo teatralno, ali sasvim OK - 5.7
5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 6.6
6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 4.1
7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti, fine poante s akordima na klaviru - 5.1
8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 5.6
9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje sjajno ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari; gitara je sjajna - 6.8.
10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 4.5
Ocjena albuma - 5.56.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
sputnikmusic - 11 - 21 - 22 - 17 - 1 - 3 - 0 - 0 - 0 - 4.100
Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:
1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) i elektronikom na početku - 6.9
2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 5.5
3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga, ali sve u svemu osrednje - 4.8
4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, malo teatralno, ali sasvim OK - 5.7
5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 6.6
6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 4.1
7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti, fine poante s akordima na klaviru - 5.1
8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 5.6
9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje sjajno ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari; gitara je sjajna - 6.8.
10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 4.5
Ocjena albuma - 5.56.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
sputnikmusic - 11 - 21 - 22 - 17 - 1 - 3 - 0 - 0 - 0 - 4.100
Pretplati se na:
Postovi (Atom)