nedjelja, 24. veljače 2013.
Clash - "London Calling" (1979.)
Top-lista
1. "London Calling" - 3:19 - punk-himna (ok, jedna od njih), ali stvarno savršena stvar - 10.0.
2. "Brand New Cadillac" - 2:09 - obrada rockabilly klasika, jako dobra obrada - 5.6.
3. "Jimmy Jazz" - 3:52 - šaranje po stilovima počinje - ovo je nešto kao ska-pjesma, sjajni saksofon - 6.1.
4. "Hateful" - 2:45 - ovo je nešto kao punk, ali nešto blažeg ritma - 7.7.
5. "Rudie Can't Fail" - 3:26 - ovo je neki miks ska, reggae-a i punka, ali funkcionira savršeno - 9.1.
6. "Spanish Bombs" - 3:19 - stihovi sadržavaju dosta "pjesničke slobode", tako da kao neki hommage republikanskim borcima u španjolskom građanskom ratu baš i ne funkcionira, ali za zalaganje i dobru namjeru veliki plus - 7.4.
7. "The Right Profile" - 3:56 - fina mješavina reggae-a i punka - 5.8.
8. "Lost in the Supermarket" - 3:47 - lagani ritam i fini zezanje u tekstu - 6.2.
9. "Clampdown" - 3:49 - ovo je još dobrim dijelom punk iz starijih dana, ali ne baš 100 % - 5.9.
10. "The Guns of Brixton" - 3:07 - genijalna stvar u reggae-stilu, napisao ju je Paul Simonon, basista banda - 8.9.
11. "Wrong 'Em Boyo" - 3:10 - i ovdje ima dosta reggae-ritma, ali na početku je umetnut dio iz jednog r'n'r klasika - 5.5.
12. "Death or Glory" - 3:55 - ovo je, uz prvu stvar, najčistiji punk na ovom albumu, sjajna stvar - 9.3.
13. "Koka Kola" - 1:46 - još jedna angažirana stvar, ali kvalitet pomalo pada - 5.2.
14. "The Card Cheat" - 3:51 - zvuči u nekim djelovima poput mariachi-šlagera, a i inače poprilično rastegnuto i patetično, ništa posebno - 4.8.
15. "Lover's Rock" - 4:01 - ljubavne teme definitivno nisu za punk-bandove, pa to ti je - 4.2.
16. "Four Horsemen" - 2:56 - stvar je malo bolja od prethodne, ali to je ipak jedna druga liga u odnosu na dobar dio albuma - 5.0
17. "I'm Not Down" - 3:00 - ritam je ok, ali nije naročito uvjerljiva - 4.5.
18. "Revolution Rock" - 5:37 - reggae-ritam i plitko filozofiranje o revoluciji, nije uvjerljivo - 4.7.
19. "Train in Vain" - 3:09 - ovo mi, bože mi prosti, vuče na disco, isuviše mekano i isprano - 3.8.
Ocjena albuma - 6.30.
Stranglers - "Dreamtime" (1986.)
Top-lista
1. "Always the Sun" (4:51) - jako lijepa stvar, jedna od njihovih najboljih - 8.2.
2. "Dreamtime" (3:43) - dug, lagani uvod; nekako sve vuče na pop i laganu zabavu; previše jednostavno, zvuk je siromašan, refren pomalo debilni - 4.6.
3. "Was It You?" (3:40) - žešća, nešto bolja stvar, fini ritam, ali djeluje pomalo sintetički; refren a la Billy Idol, grozno - 5.1.
4. "You'll Always Reap What You Sow" (5:13) - i kvantitativno i kvalitatno minimalizam, nešto kao balada, ali zvuči dosta slabo - 4.1.
5. "Ghost Train" (5:04) - ovo je zasada kreativno dno na ovom albumu; gomila elektronike, a gitare u western-stilu, najbliža mi je asocijacija Dire Straits, stvarno slabo - 3.5.
6. "Nice in Nice" (4:03) - ovdje bar ritam koliko-toliko štima, ali su klavijature tako sintetičke da čovjeku dođe muka; refren je ponovo prilično debilni - 4.7.
7. "Big in America" (3:18) - i u ovoj stvari je taj čudni zvuk gitara, koji podsjeća na western i Dire Straitse; stvar je grozna -
8. "Shakin' Like a Leaf" (2:36) - ovo ovdje počinje nao "Hit the Road, Jack", što je još bolji dio, ostatak je tužno za slušati - 3.8.
9. "Mayan Skies" (3:56) - još jedan pokušaj izleta u neke druge ritmove i melose, totalno promašen - 3.5.
10. "Too Precious" (6:44) - i ova stvar je duga, totalno vuče na pop, natrpano je u njoj svega i svačega i totalno je neinspirirana, ali u odnosu na nekoliko njih stvarno odmor za uši - 3.9.
Ocjena albuma - 4.47.
1. "Always the Sun" (4:51) - jako lijepa stvar, jedna od njihovih najboljih - 8.2.
2. "Dreamtime" (3:43) - dug, lagani uvod; nekako sve vuče na pop i laganu zabavu; previše jednostavno, zvuk je siromašan, refren pomalo debilni - 4.6.
3. "Was It You?" (3:40) - žešća, nešto bolja stvar, fini ritam, ali djeluje pomalo sintetički; refren a la Billy Idol, grozno - 5.1.
4. "You'll Always Reap What You Sow" (5:13) - i kvantitativno i kvalitatno minimalizam, nešto kao balada, ali zvuči dosta slabo - 4.1.
5. "Ghost Train" (5:04) - ovo je zasada kreativno dno na ovom albumu; gomila elektronike, a gitare u western-stilu, najbliža mi je asocijacija Dire Straits, stvarno slabo - 3.5.
6. "Nice in Nice" (4:03) - ovdje bar ritam koliko-toliko štima, ali su klavijature tako sintetičke da čovjeku dođe muka; refren je ponovo prilično debilni - 4.7.
7. "Big in America" (3:18) - i u ovoj stvari je taj čudni zvuk gitara, koji podsjeća na western i Dire Straitse; stvar je grozna -
8. "Shakin' Like a Leaf" (2:36) - ovo ovdje počinje nao "Hit the Road, Jack", što je još bolji dio, ostatak je tužno za slušati - 3.8.
9. "Mayan Skies" (3:56) - još jedan pokušaj izleta u neke druge ritmove i melose, totalno promašen - 3.5.
10. "Too Precious" (6:44) - i ova stvar je duga, totalno vuče na pop, natrpano je u njoj svega i svačega i totalno je neinspirirana, ali u odnosu na nekoliko njih stvarno odmor za uši - 3.9.
Ocjena albuma - 4.47.
subota, 23. veljače 2013.
Devo - "Q: Are We Not Men - A: We Are Devo" (1978.)
Top-lista
1. "Uncontrollable Urge" - 3:09 - jednostavna stvar, malo vuče na punk, a zvuči alično Talking Headsima - 5.4.
2. "(I Can't Get No) Satisfaction" - 2:40 - dosta dobra obrada stvari Stonesa, original se prepoznaje, ali je prilagođen new-wave zvuku - 5.8.
3. "Praying Hands" - 2:47 - poprilično dadaistički stil, vuče na ska, slabija stvar od prethodnih - 4.8
4. "Space Junk" - 2:14 - ovdje ima nabacano svega i svačega, poprilično bez veze - 4.3.
5. "Mongoloid" - 3:44 - fantastična stvar, puno žešća od njihovog standardnog zvuka; ima nešto malo elektronike, ali gitare su bez sumnje u prvom planu - 8.8.
6. "Jocko Homo" - 3:40 - ovo je 100 % njihov zvuk - mješavina elektronike, gitara, efekata i još dosta toga; jedna od boljih stvari - 5.7.
7. "Too Much Paranoias" - 1:57 - zezanje s efektima i promjenama ritma, ima svega, a najviše mi vuče na punk - 5.5.
8. "Gut Feeling" / "(Slap Your Mammy)" - 4:54 - opuštena stvar, klavijature me podsjećaju na "Stranglerse"; dugi instrumentalni uvod zamara - 5.2.
9. "Come Back Jonee" - 3:47 - malo vuče na Chucka Berryja, ali samo mrvicu, zvuk je definitivno njihov - 4.9.
10. "Sloppy (I Saw My Baby Gettin')" - 2:40 - i ovo je mješavina dosta toga - punk-ritam, a pjevanje jednim dijelom podsjeća i na klasiku; poprilično otkačeno, originalan refren - 5.6.
11. "Shrivel-Up" - 3:05 - laganija stvar, dosta elektronike i efekata, sasvim solidno - 5.3.
Ocjena albuma - 5.57.
1. "Uncontrollable Urge" - 3:09 - jednostavna stvar, malo vuče na punk, a zvuči alično Talking Headsima - 5.4.
2. "(I Can't Get No) Satisfaction" - 2:40 - dosta dobra obrada stvari Stonesa, original se prepoznaje, ali je prilagođen new-wave zvuku - 5.8.
3. "Praying Hands" - 2:47 - poprilično dadaistički stil, vuče na ska, slabija stvar od prethodnih - 4.8
4. "Space Junk" - 2:14 - ovdje ima nabacano svega i svačega, poprilično bez veze - 4.3.
5. "Mongoloid" - 3:44 - fantastična stvar, puno žešća od njihovog standardnog zvuka; ima nešto malo elektronike, ali gitare su bez sumnje u prvom planu - 8.8.
6. "Jocko Homo" - 3:40 - ovo je 100 % njihov zvuk - mješavina elektronike, gitara, efekata i još dosta toga; jedna od boljih stvari - 5.7.
7. "Too Much Paranoias" - 1:57 - zezanje s efektima i promjenama ritma, ima svega, a najviše mi vuče na punk - 5.5.
8. "Gut Feeling" / "(Slap Your Mammy)" - 4:54 - opuštena stvar, klavijature me podsjećaju na "Stranglerse"; dugi instrumentalni uvod zamara - 5.2.
9. "Come Back Jonee" - 3:47 - malo vuče na Chucka Berryja, ali samo mrvicu, zvuk je definitivno njihov - 4.9.
10. "Sloppy (I Saw My Baby Gettin')" - 2:40 - i ovo je mješavina dosta toga - punk-ritam, a pjevanje jednim dijelom podsjeća i na klasiku; poprilično otkačeno, originalan refren - 5.6.
11. "Shrivel-Up" - 3:05 - laganija stvar, dosta elektronike i efekata, sasvim solidno - 5.3.
Ocjena albuma - 5.57.
petak, 22. veljače 2013.
Sly & The Family Stone - "A Whole New Thing" (1967.)
Top-lista
1. "Underdog" – 3:59 - početak s melodijom dječje pjesmice, nakon toga solidni funk - 5.6.
2. "If This Room Could Talk" – 3:00 - ritam je solidan, pjevanje i tekst graniče s dadaizmom - 5.3.
3. "Run, Run, Run" – 3:14 - ova stvar je slabija, poprilično skrpana, bez neke niti koja je vodi - 4.3.
4. "Turn Me Loose" – 1:52 - super ritam, fino pjevanje, sasvim solidno - 5.5.
5. "Let Me Hear It From You" – 3:35 - osrednja balada, solaža na vokalu je naporna - 4.7.
6. "Advice" – 2:22 - slabija stvar, prelazi i pokušaji solaže na duhačima su gnjavaža - 4.5.
7. "I Cannot Make It" – 3:20 - malo bolja stvar, ali ništa naročito - 5.1.
8. "Trip to Your Heart" – 3:43 - najbolja stvar do sada, dosta psihodelije, fino višeglasno pjevanje, bogata zvučna slika - 6.0
9. "I Hate to Love Her" – 3:30 - i ovdje ima nešto psihodelije, ali vuče na r'n'b i jazz - 5.7.
10. "Bad Risk" – 3:04 - ovo zvuči kao kakva Elvisova balada sa soul-pratnjom, prosječno - 4.9.
11. "That Kind of Person" – 4:25 - slabija balada, banalno i neoriginalno - 4.4.
12. "Dog" – 3:10 - poprilično neinspirirana stvar, jedna od najslabijih - 4.2.
Ocjena albuma - 5.03.
1. "Underdog" – 3:59 - početak s melodijom dječje pjesmice, nakon toga solidni funk - 5.6.
2. "If This Room Could Talk" – 3:00 - ritam je solidan, pjevanje i tekst graniče s dadaizmom - 5.3.
3. "Run, Run, Run" – 3:14 - ova stvar je slabija, poprilično skrpana, bez neke niti koja je vodi - 4.3.
4. "Turn Me Loose" – 1:52 - super ritam, fino pjevanje, sasvim solidno - 5.5.
5. "Let Me Hear It From You" – 3:35 - osrednja balada, solaža na vokalu je naporna - 4.7.
6. "Advice" – 2:22 - slabija stvar, prelazi i pokušaji solaže na duhačima su gnjavaža - 4.5.
7. "I Cannot Make It" – 3:20 - malo bolja stvar, ali ništa naročito - 5.1.
8. "Trip to Your Heart" – 3:43 - najbolja stvar do sada, dosta psihodelije, fino višeglasno pjevanje, bogata zvučna slika - 6.0
9. "I Hate to Love Her" – 3:30 - i ovdje ima nešto psihodelije, ali vuče na r'n'b i jazz - 5.7.
10. "Bad Risk" – 3:04 - ovo zvuči kao kakva Elvisova balada sa soul-pratnjom, prosječno - 4.9.
11. "That Kind of Person" – 4:25 - slabija balada, banalno i neoriginalno - 4.4.
12. "Dog" – 3:10 - poprilično neinspirirana stvar, jedna od najslabijih - 4.2.
Ocjena albuma - 5.03.
četvrtak, 21. veljače 2013.
Beatles, The - "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)
Top-lista
1. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - 2:02 - eksperimentiranje sa šumovima, tu su i duhači, sasvim solidno zagrijavanje - 5.2
2. "With a Little Help from My Friends" - 2:44 - krasna balada, ali Ringov glas zvuči malo "deficitarno", Joe Cocker je tu stvar u svojoj obradi odveo u drugom pravcu - 6.8.
3. "Lucy in the Sky with Diamonds" - 3:28 - jedan od vrhunaca albuma, psihodelija u najčišćem obliku - 9.2.
4. "Getting Better" - 2:48 - zvuče kao u ranijim godinama, samo su gitare malo prljavije - 6.3.
5. "Fixing a Hole" - 2:36 - zvuči kao zezalica, sjajna melodija i gitara koja prati vokal - 5.7.
6. "She's Leaving Home" - 3:35 - harfa na početku, nakon toga gudači, čudna mješavina - 4.5.
7. "Being for the Benefit of Mr. Kite!" - 2:37 - kao band sa kakvoga sajma ili cirkusa, sjajan ugođaj, pjesma tako-tako - 5.0.
8. "Within You Without You" - 5:04 - indijski melos, i ovo je neka vrsta psihodelije, oboje rezultat "studijskog putovanja" u Indiju; pjesma mi je duga i pomalo zamorna, onaj stalni zvuk u pozadini iritira - 4.4.
9. "When I'm Sixty-Four" - 2:37 - pravi opis žanra za ovu stvar bi bio vaudeville iliti teatar za široke mase, u kojima su se izvodile muzičke točke i kratki skečevi; sjajan tekst, sjajan ugođaj - 7.7.
10. "Lovely Rita" - 2:42 - zezalica, fina stvar - 5.8.
11. "Good Morning Good Morning" - 2:41 - kukurikanje pjetlova, fina melodija, u principu zezanje - 5.1.
12. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise)" - 1:19 - ponavljanje prve pjesme, ali u dosta drugačijem aražmanu - bez ocjene
13. "A Day in the Life" - 5:39 - najkompleksnija i najbolja stvar na albumu, genijalna stvar - eksperimentiranje s promjenama ritma, sjajan, otkačen tekst, jedna od najboljih stvari uopće - 9.5.
Ocjena albuma - 6.27.
1. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - 2:02 - eksperimentiranje sa šumovima, tu su i duhači, sasvim solidno zagrijavanje - 5.2
2. "With a Little Help from My Friends" - 2:44 - krasna balada, ali Ringov glas zvuči malo "deficitarno", Joe Cocker je tu stvar u svojoj obradi odveo u drugom pravcu - 6.8.
3. "Lucy in the Sky with Diamonds" - 3:28 - jedan od vrhunaca albuma, psihodelija u najčišćem obliku - 9.2.
4. "Getting Better" - 2:48 - zvuče kao u ranijim godinama, samo su gitare malo prljavije - 6.3.
5. "Fixing a Hole" - 2:36 - zvuči kao zezalica, sjajna melodija i gitara koja prati vokal - 5.7.
6. "She's Leaving Home" - 3:35 - harfa na početku, nakon toga gudači, čudna mješavina - 4.5.
7. "Being for the Benefit of Mr. Kite!" - 2:37 - kao band sa kakvoga sajma ili cirkusa, sjajan ugođaj, pjesma tako-tako - 5.0.
8. "Within You Without You" - 5:04 - indijski melos, i ovo je neka vrsta psihodelije, oboje rezultat "studijskog putovanja" u Indiju; pjesma mi je duga i pomalo zamorna, onaj stalni zvuk u pozadini iritira - 4.4.
9. "When I'm Sixty-Four" - 2:37 - pravi opis žanra za ovu stvar bi bio vaudeville iliti teatar za široke mase, u kojima su se izvodile muzičke točke i kratki skečevi; sjajan tekst, sjajan ugođaj - 7.7.
10. "Lovely Rita" - 2:42 - zezalica, fina stvar - 5.8.
11. "Good Morning Good Morning" - 2:41 - kukurikanje pjetlova, fina melodija, u principu zezanje - 5.1.
12. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise)" - 1:19 - ponavljanje prve pjesme, ali u dosta drugačijem aražmanu - bez ocjene
13. "A Day in the Life" - 5:39 - najkompleksnija i najbolja stvar na albumu, genijalna stvar - eksperimentiranje s promjenama ritma, sjajan, otkačen tekst, jedna od najboljih stvari uopće - 9.5.
Ocjena albuma - 6.27.
srijeda, 20. veljače 2013.
Joy Division - "Closer" (1980.)
Top-lista
1. "Atrocity Exhibition" - 6:06 - sjajna stvar, kontrast između hladnog i suzdržanog pjevanja i divljeg ritma i melodija ispod je jedinstvena - 7.0..
2. "Isolation" - 2:53 - jedan od njihovih rijetkih (uvjetno rečeno) hitova, ali i tu su ostali vjerni svom zvuku, atmosfera je prepoznatljiva - 6.2.
3. "Passover" - 4:46 - relativno melodiozna, gotovo meditativna pjesma, sjajna atmosfera - 6.6.
4. "Colony" - 3:55 - stvar je OK, ali slabija od ovih do sada - 5.6.
5. "A Means to an End" - 4:07 - ova stvar je uz "Isolation" najbliža nekom (uvjetno rečeno) mainstreamu, za njihove standarde malo prejednostavna - 5.3.
6. "Heart and Soul" - 5:51 - minimalistička stvar, svakako jedna od boljih - 6.0.
7. "Twenty Four Hours" - 4:26 - suzdržana svirka (najvećim dijelom) i autentična atmosfera, lijepa stvar - 6.4.
8. "The Eternal" - 6:07 - ovo prelazi polako u ambijentalnu muziku, jednostavna, pomalo mistična melodija - 6.3.
9. "Decades" - 6:10 - lagana, smirujuća stvar za kraj; interesantna je promjena zvuka s uključivanjem i isključivanjem klavijatura - 6.1.
Ocjena albuma - 6.17.
1. "Atrocity Exhibition" - 6:06 - sjajna stvar, kontrast između hladnog i suzdržanog pjevanja i divljeg ritma i melodija ispod je jedinstvena - 7.0..
2. "Isolation" - 2:53 - jedan od njihovih rijetkih (uvjetno rečeno) hitova, ali i tu su ostali vjerni svom zvuku, atmosfera je prepoznatljiva - 6.2.
3. "Passover" - 4:46 - relativno melodiozna, gotovo meditativna pjesma, sjajna atmosfera - 6.6.
4. "Colony" - 3:55 - stvar je OK, ali slabija od ovih do sada - 5.6.
5. "A Means to an End" - 4:07 - ova stvar je uz "Isolation" najbliža nekom (uvjetno rečeno) mainstreamu, za njihove standarde malo prejednostavna - 5.3.
6. "Heart and Soul" - 5:51 - minimalistička stvar, svakako jedna od boljih - 6.0.
7. "Twenty Four Hours" - 4:26 - suzdržana svirka (najvećim dijelom) i autentična atmosfera, lijepa stvar - 6.4.
8. "The Eternal" - 6:07 - ovo prelazi polako u ambijentalnu muziku, jednostavna, pomalo mistična melodija - 6.3.
9. "Decades" - 6:10 - lagana, smirujuća stvar za kraj; interesantna je promjena zvuka s uključivanjem i isključivanjem klavijatura - 6.1.
Ocjena albuma - 6.17.
Echo & The Bunnymen - "Ocean Rain" (1984.)
Top-lista
1. "Silver" – 3:22 - vuče na pop, stvar mi je za njihove standarde plitka, gitare su sasvim OK, ali gudači i sve ono nabacano odozgo nervira, a i refren "la-la-la" je bez veze (podsjeća na "Simple Mindse") - 4.6.
2. "Nocturnal Me" – 4:57 - neobičan zvuk, i ovdje je zvuk natrpan gudačima, imam osjećaj da slušam klasičnu muziku, ali je atmosfera zanimljivija od one u prethodnoj stvari - 5.0.
3. "Crystal Days" – 2:24 - svirka gitara mi stvarno nije jedini kriterij za kvalitet jedne pjesme, ali mi je ova dosada najbolja na ovom albumu baš zbog zvuka gitara, iako i tu ima dosta toga drugoga - 5.4.
4. "The Yo-Yo Man" – 3:10 - fini, minimalistički zvuk, nešto kao balada s mračnom atmosferom, i ovdje ima dosta gudača i dosta efekata - 5.2.
5. "Thorn of Crowns" – 4:52 - istrzana, nervozna stvar, fin zvuk i ugođaj - 5.8.
6. "The Killing Moon" – 5:50 - lijepa, melodiozna stvar, kombinacija pratnje na akustičnoj i električnoj gitari je sjajna - 6.1.
7. "Seven Seas" – 3:20 - fini uvod na akustičnoj gitari, ali nakon toga vuče na pop, iako je pratnja na gitari sasvim OK - 5.5.
8. "My Kingdom" – 4:05 - zvučna slika je sasvim OK, ali debilno ponavljanje u refrenu ide na živce - 5.3.
9. "Ocean Rain" – 5:12 - lagana stvar, ovdje zvuk nije natrpan svim i svačim, već fino doziran - 6.2.
Ocjena albuma - 5.46.
1. "Silver" – 3:22 - vuče na pop, stvar mi je za njihove standarde plitka, gitare su sasvim OK, ali gudači i sve ono nabacano odozgo nervira, a i refren "la-la-la" je bez veze (podsjeća na "Simple Mindse") - 4.6.
2. "Nocturnal Me" – 4:57 - neobičan zvuk, i ovdje je zvuk natrpan gudačima, imam osjećaj da slušam klasičnu muziku, ali je atmosfera zanimljivija od one u prethodnoj stvari - 5.0.
3. "Crystal Days" – 2:24 - svirka gitara mi stvarno nije jedini kriterij za kvalitet jedne pjesme, ali mi je ova dosada najbolja na ovom albumu baš zbog zvuka gitara, iako i tu ima dosta toga drugoga - 5.4.
4. "The Yo-Yo Man" – 3:10 - fini, minimalistički zvuk, nešto kao balada s mračnom atmosferom, i ovdje ima dosta gudača i dosta efekata - 5.2.
5. "Thorn of Crowns" – 4:52 - istrzana, nervozna stvar, fin zvuk i ugođaj - 5.8.
6. "The Killing Moon" – 5:50 - lijepa, melodiozna stvar, kombinacija pratnje na akustičnoj i električnoj gitari je sjajna - 6.1.
7. "Seven Seas" – 3:20 - fini uvod na akustičnoj gitari, ali nakon toga vuče na pop, iako je pratnja na gitari sasvim OK - 5.5.
8. "My Kingdom" – 4:05 - zvučna slika je sasvim OK, ali debilno ponavljanje u refrenu ide na živce - 5.3.
9. "Ocean Rain" – 5:12 - lagana stvar, ovdje zvuk nije natrpan svim i svačim, već fino doziran - 6.2.
Ocjena albuma - 5.46.
utorak, 19. veljače 2013.
Lauper, Cindy - "True Colors" (1986.)
Top-lista
1. "Change of Heart" - 4:22 - synt-pop, vuče na disco, definitivno nije moj omiljeni stil - 4.0.
2. "Maybe He'll Know" - 4:25 - malo bolje, vuče tamo na 50-te, ali još uvijek debelo ispod prosjeka - 4.4.
3. "Boy Blue" - 4:46 - u principu balada, muzika sintetična do daske, mainstream 80-tih - 3.7
4. "True Colors" - 3:46 - ovo je stvarno lijepa balada, s pravom je bio hit - 6.5
5. "Calm Inside the Storm" - 3:54 - nazad na lagane ritmove; ova stvar zvuči malo manje sintetički, ali još uvijek slabašno -
6. "What's Going On" - 4:39 - obrada hita Marvina Gaya, jedna od boljih stvari ovdje, iako je daleko od originala - 5.1.
7. "Iko Iko" - 2:08 - afrički ritmovi, još jedna obrada, i ovo je jedna od boljih stvari ovdje, ali daleko od originala - 4.8.
8. "The Faraway Nearby" - 3:00 - miks svega i svačega, čuje se čak i dašak kineskog "melosa", grozno - 3.1.
9. "911" - 3:16 - lagana muza i plitki ritmovi, ništa novo ovdje -
10. "One Track Mind"- 3:41 - u konkurenciji na ovom albumu, ovo je još jedna od boljih stvar - 4.9.
Ocjena albuma - 4.50.
ponedjeljak, 18. veljače 2013.
Police - "Synchronicity" (1983.)
Top-lista
1. Synchronicity I - ne znam na koju se foru ovaj band prošvercao u punk, novi vali ili bilo šta slično - ovo ovdje je za mene sint-rock, jako dobra mašina koja svoj ritam i zvuk drži precizno kao švicarski sat; ova stvar zvuči kao džez-rock - 5.5
2. Walking in Your Footsteps - lagana stvar, fini, egzotični ritmovi i dosta elektronike - 6.0.
3. O My God - ovo ide u neki meditativni miks džeza i elektronike - 4.8.
4. Mother - grozna stvar, arapski melos i živčano vrištanje, u kome se tip želi kako ga njegova stalno naziva ... bez daljnjeg komentara - 3.0.
5. Miss Gradenko - karipski ritmovi i priča o životu iza "željezne zavjese" - nije neka sjajna kombinacija - 3.8.
6. Synchronicity II - malo žešća pop-stvar - 5.0
7. Every Breath You Take - jedan od njihovih najvećih hitova, sjajna stvar - 9.0.
8. King of Pain - na početku lijepa balada, kasnije se ubrzava, ali fini ritam i melodija - 5.8.
9. Wrapped Around Your Finger - sjajna stvar, krasna balada - 7.5.
10. Tea in the Sahara - lagana, ali plitka balada - 4.6.
11. Murder By Numbers - solidna stvar, jako vuče na jazz - 5.0.
Ocjena albuma - 5.45.
1. Synchronicity I - ne znam na koju se foru ovaj band prošvercao u punk, novi vali ili bilo šta slično - ovo ovdje je za mene sint-rock, jako dobra mašina koja svoj ritam i zvuk drži precizno kao švicarski sat; ova stvar zvuči kao džez-rock - 5.5
2. Walking in Your Footsteps - lagana stvar, fini, egzotični ritmovi i dosta elektronike - 6.0.
3. O My God - ovo ide u neki meditativni miks džeza i elektronike - 4.8.
4. Mother - grozna stvar, arapski melos i živčano vrištanje, u kome se tip želi kako ga njegova stalno naziva ... bez daljnjeg komentara - 3.0.
5. Miss Gradenko - karipski ritmovi i priča o životu iza "željezne zavjese" - nije neka sjajna kombinacija - 3.8.
6. Synchronicity II - malo žešća pop-stvar - 5.0
7. Every Breath You Take - jedan od njihovih najvećih hitova, sjajna stvar - 9.0.
8. King of Pain - na početku lijepa balada, kasnije se ubrzava, ali fini ritam i melodija - 5.8.
9. Wrapped Around Your Finger - sjajna stvar, krasna balada - 7.5.
10. Tea in the Sahara - lagana, ali plitka balada - 4.6.
11. Murder By Numbers - solidna stvar, jako vuče na jazz - 5.0.
Ocjena albuma - 5.45.
Led Zeppelin - "Led Zeppelin I" (1969.)
Top-lista
Prvi album legendarnog engleskog banda:
1. "Good Times Bad Times" - 2:47 - prva stvar na prvom albumu i band radi kao sat; žestoki zvuk gitara je u ono vrijeme bio neuobičajen i pokrenuo je čitavu lavinu novih bandova, zbog čega je band jedan od najuticajnijih bandova u povjesti rocka; jako dobra stvar - 7.5.
2. "Babe, I'm Gonna Leave You" - 6:41 - lagana stvar, pjevačke solaže pomalo iritiraju, ali je muzika sjajna, prije svega pratnja na akustičnoj gitari, kao i ritam-sekcija, koja samo s vremena na vrijeme upada - 5.9.
3. "You Shook Me" - 6:30 - podsjećanje na blues-uzore - obrada stvari Willie Dixona, ali s jakom vlastitom notom; klavijature su mi u svemu tome kao šaka na oko, ali sasvim solidno - 5.4.
4. "Dazed and Confused" - 6:27 - još jedna stvar u blues-ritmu, ovaj put s psihodeličnim pasažima u sredini; fine promjene ritma, složen, ali fino izbalansirani zvuk - 6.5.
5. "Your Time Is Gonna Come" - 4:34 - dug i slatkast uvod, kasnije fina balada, ali vuće prema prosjeku - 5.3.
6. "Black Mountain Side" - 2:13 - engleski folk, instrumental, solidno - 5.2.
7. "Communication Breakdown" - 2:30 - žestoka stvar, jedna od poznatijih na albumu, meni zvuči malo skrpano i konfuzno - 5.8.
8. "I Can't Quit You Baby" - 4:43 - i ovo je blues, ali zbog pjevačke solaže ne zvuči stlistički vjerno - 5.6.
9. "How Many More Times" - 8:28 - bubnjevi na početku daju gotovo jazz-atmosferu, ali brzo stvari dolaze na svoje mjesto; iako je strahovito duga, stvar nije dosadna zbog čestih promjena ritma, a i psihodelični elementi strahovito obogaćuju zvuk - 6.3.
Ocjena albuma - 5.93.
Prvi album legendarnog engleskog banda:
1. "Good Times Bad Times" - 2:47 - prva stvar na prvom albumu i band radi kao sat; žestoki zvuk gitara je u ono vrijeme bio neuobičajen i pokrenuo je čitavu lavinu novih bandova, zbog čega je band jedan od najuticajnijih bandova u povjesti rocka; jako dobra stvar - 7.5.
2. "Babe, I'm Gonna Leave You" - 6:41 - lagana stvar, pjevačke solaže pomalo iritiraju, ali je muzika sjajna, prije svega pratnja na akustičnoj gitari, kao i ritam-sekcija, koja samo s vremena na vrijeme upada - 5.9.
3. "You Shook Me" - 6:30 - podsjećanje na blues-uzore - obrada stvari Willie Dixona, ali s jakom vlastitom notom; klavijature su mi u svemu tome kao šaka na oko, ali sasvim solidno - 5.4.
4. "Dazed and Confused" - 6:27 - još jedna stvar u blues-ritmu, ovaj put s psihodeličnim pasažima u sredini; fine promjene ritma, složen, ali fino izbalansirani zvuk - 6.5.
5. "Your Time Is Gonna Come" - 4:34 - dug i slatkast uvod, kasnije fina balada, ali vuće prema prosjeku - 5.3.
6. "Black Mountain Side" - 2:13 - engleski folk, instrumental, solidno - 5.2.
7. "Communication Breakdown" - 2:30 - žestoka stvar, jedna od poznatijih na albumu, meni zvuči malo skrpano i konfuzno - 5.8.
8. "I Can't Quit You Baby" - 4:43 - i ovo je blues, ali zbog pjevačke solaže ne zvuči stlistički vjerno - 5.6.
9. "How Many More Times" - 8:28 - bubnjevi na početku daju gotovo jazz-atmosferu, ali brzo stvari dolaze na svoje mjesto; iako je strahovito duga, stvar nije dosadna zbog čestih promjena ritma, a i psihodelični elementi strahovito obogaćuju zvuk - 6.3.
Ocjena albuma - 5.93.
nedjelja, 17. veljače 2013.
Young, Neil - "Harvest" (1974.)
Aktuelna top-lista
Četvrti album Neil Younga iz 1974. godine.
1. "Out on the Weekend" – 4:34 - lagana country stvar, solidno, ali ništa impresivno - 5.5
2. "Harvest" – 3:11 - nastavlja se dalje u laganom, opuštenom ritmu; country-stvar, tu je i violina, za razliku od prve, ova je za moj ukus malo preslatkasta - 4.7
3. "A Man Needs a Maid" – 4:05 - zvuk je ovdje razvučeniji, pomozniji; tu je klavir i aranžman za gudače, zvuči malo nezgrapno, a i zvončići više pristaju kakvoj božićnoj pjesmici - 4.1
4. "Heart of Gold" – 3:07 - apsolutni klasik, genijalna stvar - 9.7.
5. "Are You Ready for the Country?" – 3:23 - malo brža stvar, solidno, ali poprilično raštimano, što ima izvjesnog šarma, ali za album djeluje jednostavno šlampavo - 4.9
6. "Old Man" – 3:24 - lijepa, jednostavna balada -
7. "There's a World" – 2:59 - ponovno filharmonijski orkestar kao pratnja, nije moj omiljeni stil i zvuk, harfa je nekako točka na "i" - 3.7.
8. "Alabama" – 4:02 - nastavak prepucavanja s južnjačkim bandom Lynard Skynard Band, iako ni ton ni riječi nisu nešto oštre - 5.2
9. "The Needle and the Damage Done" – 2:03 - druga sjajna pjesma na albumu, govori o smrti prijatelja od droge - 7.4
10. "Words (Between the Lines of Age)" – 6:40 - duga, razvučena stvar, zvuči kao da je snimljena na koncertu sa svojim improvizacijama i dugim solažama, ali solidna - 5.1
Ocjena albuma - 5.69.
Četvrti album Neil Younga iz 1974. godine.
1. "Out on the Weekend" – 4:34 - lagana country stvar, solidno, ali ništa impresivno - 5.5
2. "Harvest" – 3:11 - nastavlja se dalje u laganom, opuštenom ritmu; country-stvar, tu je i violina, za razliku od prve, ova je za moj ukus malo preslatkasta - 4.7
3. "A Man Needs a Maid" – 4:05 - zvuk je ovdje razvučeniji, pomozniji; tu je klavir i aranžman za gudače, zvuči malo nezgrapno, a i zvončići više pristaju kakvoj božićnoj pjesmici - 4.1
4. "Heart of Gold" – 3:07 - apsolutni klasik, genijalna stvar - 9.7.
5. "Are You Ready for the Country?" – 3:23 - malo brža stvar, solidno, ali poprilično raštimano, što ima izvjesnog šarma, ali za album djeluje jednostavno šlampavo - 4.9
6. "Old Man" – 3:24 - lijepa, jednostavna balada -
7. "There's a World" – 2:59 - ponovno filharmonijski orkestar kao pratnja, nije moj omiljeni stil i zvuk, harfa je nekako točka na "i" - 3.7.
8. "Alabama" – 4:02 - nastavak prepucavanja s južnjačkim bandom Lynard Skynard Band, iako ni ton ni riječi nisu nešto oštre - 5.2
9. "The Needle and the Damage Done" – 2:03 - druga sjajna pjesma na albumu, govori o smrti prijatelja od droge - 7.4
10. "Words (Between the Lines of Age)" – 6:40 - duga, razvučena stvar, zvuči kao da je snimljena na koncertu sa svojim improvizacijama i dugim solažama, ali solidna - 5.1
Ocjena albuma - 5.69.
nedjelja, 10. veljače 2013.
Violent Femmes - "Violent Femmes" (1983.)
Top-lista
1. "Blister in the Sun" – 2:25 - genijalan riff na početku, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 9.5
2. "Kiss Off" – 2:56 - jedan od tri hita na albumu, meni najslabija od te tri stvari, za stvar od 3 minuta ima puno praznog hoda, ali je zaista sjajna stvar - 7.8
3. "Please Do Not Go" – 4:15 - za njihove pojmove ovo je skoro pop, ali otkačeni miks zvuka vadi pjesmu malo iznad prosjeka - 5.4
4. "Add It Up" – 4:44 - treći hit s albuma, zvuk gitare je neponovljiv, adolescent punk at its best - 8.3.
5. "Confessions" – 5:32 - lagana, otegnuta stvar, monotoni stihovi, razmak do onih najbolji stvari je velik ... - 4.6.
6. "Prove My Love" – 2:39 - dosta bolja od prethodne, impresioniraju minimalna muzička sredstva kojima se koriste - 6.3.
7. "Promise" – 2:49 - jako dobar ritam, ali solaže i refren pokopavaju pjesmu - 4.9.
8. "To the Kill" – 4:01 - fina atmosfera, bas je sjajan, gitare isto tako, poprilično mračno i histerično - 5.6.
9. "Gone Daddy Gone" (Gano, Willie Dixon) – 3:06 - ako je ovo obrada blues-klasika, onda je miljama daleko, ksilofon daje poseban zvuk, duže solaže u sredini su tako-tako - 5.2.
10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, definitivno jedna od slabijih na albumu, irski prizvuk ga malo izvlači - 4.8.
Ocjena albuma - 6.21.
1. "Blister in the Sun" – 2:25 - genijalan riff na početku, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 9.5
2. "Kiss Off" – 2:56 - jedan od tri hita na albumu, meni najslabija od te tri stvari, za stvar od 3 minuta ima puno praznog hoda, ali je zaista sjajna stvar - 7.8
3. "Please Do Not Go" – 4:15 - za njihove pojmove ovo je skoro pop, ali otkačeni miks zvuka vadi pjesmu malo iznad prosjeka - 5.4
4. "Add It Up" – 4:44 - treći hit s albuma, zvuk gitare je neponovljiv, adolescent punk at its best - 8.3.
5. "Confessions" – 5:32 - lagana, otegnuta stvar, monotoni stihovi, razmak do onih najbolji stvari je velik ... - 4.6.
6. "Prove My Love" – 2:39 - dosta bolja od prethodne, impresioniraju minimalna muzička sredstva kojima se koriste - 6.3.
7. "Promise" – 2:49 - jako dobar ritam, ali solaže i refren pokopavaju pjesmu - 4.9.
8. "To the Kill" – 4:01 - fina atmosfera, bas je sjajan, gitare isto tako, poprilično mračno i histerično - 5.6.
9. "Gone Daddy Gone" (Gano, Willie Dixon) – 3:06 - ako je ovo obrada blues-klasika, onda je miljama daleko, ksilofon daje poseban zvuk, duže solaže u sredini su tako-tako - 5.2.
10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, definitivno jedna od slabijih na albumu, irski prizvuk ga malo izvlači - 4.8.
Ocjena albuma - 6.21.
subota, 9. veljače 2013.
Dirty Pretty Things - "Waterloo to Anywhere" (2006.)
Top-lista
1. "Deadwood" – 2:28 - fina, ali žestoka stvar, za punk suviše melodično i pjevno, za mainstream zvuči isuviše prljavo, nešto između - 6.5
2. "Doctors and Dealers" – 3:18 - melodiozan rock, žestokog, prljavog zvuka - 6.1
3. "Bang Bang You're Dead" – 3:33 - ovo je malo više britpop, iako se i prethodnim stvarima ne mogu odreći neki elementi - 5.7
4. "Blood Thirsty Bastards" – 3:11 - laganija stvar (relativno gledano - za ovaj album), svirka fino prati pjevanje - 5.9
5. "The Gentry Cove" – 2:32 - čudna mješavina, neobična melodija, nešto kao folk-punk, ali se miješa s njihovim standardnim zvukom, tako da je sve skupa kao skrpano - 4.9
6. "Gin & Milk" – 3:06 - ovo je bliže nekom standardnom punku i zbog toga mi je, iskreno rečeno, slabija, pogotovo loženje gitarama u nekim djelovima u sredini je iritantna - 4.7
7. "The Enemy" – 3:36 - sjajna stvar, paše njihovom zvuku, jedna od najboljih na albumu - 7.2.
8. "If You Love a Woman" – 3:13 - fina svirka gitara, pjevanje je slabiji dio ove pjesme - 5.5.
9. "You Fucking Love It" – 1:54 - čisti punk, slabija stvar - 4.3.
10. "Wondering" – 2:54 - natrag na melodiozni rock, ova stvar, u odnosu na prethodnu, ide u drugu krajnost - 4,6.
11. "Last of the Small Town Playboys" – 3:31 - fino igranje s ritmom, ali sve se na kraju završava u banalnom refrenu; ipak, jedna od boljih stvari - 5.3.
Ocjena albuma - 5.52.
1. "Deadwood" – 2:28 - fina, ali žestoka stvar, za punk suviše melodično i pjevno, za mainstream zvuči isuviše prljavo, nešto između - 6.5
2. "Doctors and Dealers" – 3:18 - melodiozan rock, žestokog, prljavog zvuka - 6.1
3. "Bang Bang You're Dead" – 3:33 - ovo je malo više britpop, iako se i prethodnim stvarima ne mogu odreći neki elementi - 5.7
4. "Blood Thirsty Bastards" – 3:11 - laganija stvar (relativno gledano - za ovaj album), svirka fino prati pjevanje - 5.9
5. "The Gentry Cove" – 2:32 - čudna mješavina, neobična melodija, nešto kao folk-punk, ali se miješa s njihovim standardnim zvukom, tako da je sve skupa kao skrpano - 4.9
6. "Gin & Milk" – 3:06 - ovo je bliže nekom standardnom punku i zbog toga mi je, iskreno rečeno, slabija, pogotovo loženje gitarama u nekim djelovima u sredini je iritantna - 4.7
7. "The Enemy" – 3:36 - sjajna stvar, paše njihovom zvuku, jedna od najboljih na albumu - 7.2.
8. "If You Love a Woman" – 3:13 - fina svirka gitara, pjevanje je slabiji dio ove pjesme - 5.5.
9. "You Fucking Love It" – 1:54 - čisti punk, slabija stvar - 4.3.
10. "Wondering" – 2:54 - natrag na melodiozni rock, ova stvar, u odnosu na prethodnu, ide u drugu krajnost - 4,6.
11. "Last of the Small Town Playboys" – 3:31 - fino igranje s ritmom, ali sve se na kraju završava u banalnom refrenu; ipak, jedna od boljih stvari - 5.3.
Ocjena albuma - 5.52.
Portugal. The Man - "Censored Colors" (2008.)
Top-lista
1. "Lay Me Back Down" – 3:50 - dosta elektronike, vuče na progresivni rock, dosta dobra stvar - 7.0
2. "Colors" – 5:03 - melodija slična prvoj stvari, ali sasvim drugi ugođaj; bogata zvučna slika, čuje se violina, karakteristično je i pjevanje u falsetu, što sasvim dobro zvuči; polagani ritam daje psihodelični ugođaj - 6.5
3. "And I" – 5:40 - i ova stvar je na sličnom tragu kao i prethodne, malo slabija - 5.9
4. "Salt" – 4:18 - još jedna fina stvar, imaju prepoznatljivi zvuk, imam osjećaj da stalno slušam manje-više jednu te istu stvar; pri kraju ove stvari čuje se i reggae-varijanta - 5.5.
5. "Created" – 2:53 - lagana stvar, fini aranžman s akustičnim gitarama i violinom - 5.7
6. "Out and In and In and Out" – 4:46 - ovdje vuku na Zeppeline, barem po glasu i akustičkoj gitari u pratnji; sjajni prateći vokali, po tome su stvarno prepoznatljivi - 6.0.
7. "Intermission" – 1:50 - nešto kao pauza, ova stvar je drugačija od drugih, ali nažalost kvalitet je slabiji - 4.4.
8. "New Orleans" – 5:04 - ova stvar isto zvuči drugačije, ali sasvim solidna - vuče na džez (saksofon), a ritam pomalo na reggae; još malo elektronike, i sve skupa zvuči kao fina psihodelija - 5.8
9. "Never Pleased" – 3:46 - zvuk je prepoznatljiv, ali mi zvuči malo isprazno i otegnuto - 5.3.
10. "Sit Back and Dream" – 1:21 - zvuči kao nastavak prethodne stvar, prilično eksperimentalno i kratko - 5.1.
11. "Hard Times" – 2:35 - više sintesajzera nego ranije, složena zvučna kulisa, poprilično kompleksno - 5.6
12. "Our Times" – 1:45 - monotono, samo za sebe zvuči osrednje, ali se fino uklapa kao prelaz - 5.0.
13. "All Mine" – 3:46 - polagana stvar, skoro a capella, ali ipak kompleksna, prateći vokali su sjajno napravljeni - 5.9.
14. "1989" – 4:12 - dug uvod, vuče na western, zvuči kao kakva Dylanova stvar (ali je pjevanje bolje) - 5,4
15. "Our Way" – 2:31 - zvuči kao nastavak prethodne stvari, ali je krajnje pojednostavljeno, zvuči kao duga koda, pri kraju stvari se stišava, na kraju malo kakofonije i kraj - 4.8.
Ocjena albuma - 5.59.
1. "Lay Me Back Down" – 3:50 - dosta elektronike, vuče na progresivni rock, dosta dobra stvar - 7.0
2. "Colors" – 5:03 - melodija slična prvoj stvari, ali sasvim drugi ugođaj; bogata zvučna slika, čuje se violina, karakteristično je i pjevanje u falsetu, što sasvim dobro zvuči; polagani ritam daje psihodelični ugođaj - 6.5
3. "And I" – 5:40 - i ova stvar je na sličnom tragu kao i prethodne, malo slabija - 5.9
4. "Salt" – 4:18 - još jedna fina stvar, imaju prepoznatljivi zvuk, imam osjećaj da stalno slušam manje-više jednu te istu stvar; pri kraju ove stvari čuje se i reggae-varijanta - 5.5.
5. "Created" – 2:53 - lagana stvar, fini aranžman s akustičnim gitarama i violinom - 5.7
6. "Out and In and In and Out" – 4:46 - ovdje vuku na Zeppeline, barem po glasu i akustičkoj gitari u pratnji; sjajni prateći vokali, po tome su stvarno prepoznatljivi - 6.0.
7. "Intermission" – 1:50 - nešto kao pauza, ova stvar je drugačija od drugih, ali nažalost kvalitet je slabiji - 4.4.
8. "New Orleans" – 5:04 - ova stvar isto zvuči drugačije, ali sasvim solidna - vuče na džez (saksofon), a ritam pomalo na reggae; još malo elektronike, i sve skupa zvuči kao fina psihodelija - 5.8
9. "Never Pleased" – 3:46 - zvuk je prepoznatljiv, ali mi zvuči malo isprazno i otegnuto - 5.3.
10. "Sit Back and Dream" – 1:21 - zvuči kao nastavak prethodne stvar, prilično eksperimentalno i kratko - 5.1.
11. "Hard Times" – 2:35 - više sintesajzera nego ranije, složena zvučna kulisa, poprilično kompleksno - 5.6
12. "Our Times" – 1:45 - monotono, samo za sebe zvuči osrednje, ali se fino uklapa kao prelaz - 5.0.
13. "All Mine" – 3:46 - polagana stvar, skoro a capella, ali ipak kompleksna, prateći vokali su sjajno napravljeni - 5.9.
14. "1989" – 4:12 - dug uvod, vuče na western, zvuči kao kakva Dylanova stvar (ali je pjevanje bolje) - 5,4
15. "Our Way" – 2:31 - zvuči kao nastavak prethodne stvari, ali je krajnje pojednostavljeno, zvuči kao duga koda, pri kraju stvari se stišava, na kraju malo kakofonije i kraj - 4.8.
Ocjena albuma - 5.59.
White Stripes - "Elephant" (2003.)
Top-lista
1. "Seven Nation Army" – 3:52 - genijalna bas-linija na početku, stvar je s pravom bila veliki hit; što je najbolje, funkcionira i kao stadionski rock i indie - 9.6.
2. "Black Math" – 3:04 - gitara ovdje zvuči dosta prljavo, nešto kao heavy-metal (koliko im ograničena sredstva dopuštaju) - 5.8.
3. "There's No Home for You Here" – 3:44 - fine promjene ritma, stvar je više nego solidna; podsjeća na Queen sa svojim zbornim refrenima - 6.2.
4. "I Just Don't Know What to Do with Myself" (Burt Bacharach, Hal David) – 2:46 - obrada stvari Dusty Springfield, original mi je slatkast, ovo mi je u najboljem slučaju malo ispod prosjeka - 4.7.
5. "In the Cold, Cold Night" – 2:58 - ovo je original, ali zvuči kao kakva jazz-balada; fina, minimalistička svirka, dosta dobro - 5.6.
6. "I Want to Be the Boy to Warm Your Mother's Heart" – 3:21 - stvar s klavirskom pratnjom, za njih neuobičajeno; solidna stvar - 5.4.
7. "You've Got Her in Your Pocket" – 3:40 - blues-balada, gitara sjajno zvuči - 6.0.
8. "Ball and Biscuit" – 7:19 - žešći i prljaviji zvuk; vuče na blues, stvar me najviše podsjeća na Zeppeline, iako je boja glasa sasvim drugačija - 6.2.
9. "The Hardest Button to Button" – 3:32 - slabija stvar, monoton ritam ubija u pojam - 5.1.
10. "Little Acorns" (Mort Crim, J. White) – 4:09 - početak stvari kao da je ispao iz nekog filma Ed Wooda, kao zezanje tako-tako, nakon toga počinje loženje gitarom, a nakon toga se smiruje; previše mi je skakanja s jednog ritma na drugi, poprilično rastrzano - 4.7.
11. "Hypnotize" – 1:48 - vuči na punk, ali ima i rockabillyja, fina stvar - 5.6.
12. "The Air Near My Fingers" – 3:40 - jedna od slabijih stvari - 4.9.
13. "Girl, You Have No Faith in Medicine" – 3:18 - žešći zvuk, pjevanje ima histeričnu notu (što je sasvim OK), ali su riječi banalne, s puno ponavljanja - 4.6.
14. "Well It's True That We Love One Another" – 2:43 - duet, funkciora samo kao parodija na country ili hippie, ali i to tako-tako - 4.1.
Ocjena albuma - 5.61.
1. "Seven Nation Army" – 3:52 - genijalna bas-linija na početku, stvar je s pravom bila veliki hit; što je najbolje, funkcionira i kao stadionski rock i indie - 9.6.
2. "Black Math" – 3:04 - gitara ovdje zvuči dosta prljavo, nešto kao heavy-metal (koliko im ograničena sredstva dopuštaju) - 5.8.
3. "There's No Home for You Here" – 3:44 - fine promjene ritma, stvar je više nego solidna; podsjeća na Queen sa svojim zbornim refrenima - 6.2.
4. "I Just Don't Know What to Do with Myself" (Burt Bacharach, Hal David) – 2:46 - obrada stvari Dusty Springfield, original mi je slatkast, ovo mi je u najboljem slučaju malo ispod prosjeka - 4.7.
5. "In the Cold, Cold Night" – 2:58 - ovo je original, ali zvuči kao kakva jazz-balada; fina, minimalistička svirka, dosta dobro - 5.6.
6. "I Want to Be the Boy to Warm Your Mother's Heart" – 3:21 - stvar s klavirskom pratnjom, za njih neuobičajeno; solidna stvar - 5.4.
7. "You've Got Her in Your Pocket" – 3:40 - blues-balada, gitara sjajno zvuči - 6.0.
8. "Ball and Biscuit" – 7:19 - žešći i prljaviji zvuk; vuče na blues, stvar me najviše podsjeća na Zeppeline, iako je boja glasa sasvim drugačija - 6.2.
9. "The Hardest Button to Button" – 3:32 - slabija stvar, monoton ritam ubija u pojam - 5.1.
10. "Little Acorns" (Mort Crim, J. White) – 4:09 - početak stvari kao da je ispao iz nekog filma Ed Wooda, kao zezanje tako-tako, nakon toga počinje loženje gitarom, a nakon toga se smiruje; previše mi je skakanja s jednog ritma na drugi, poprilično rastrzano - 4.7.
11. "Hypnotize" – 1:48 - vuči na punk, ali ima i rockabillyja, fina stvar - 5.6.
12. "The Air Near My Fingers" – 3:40 - jedna od slabijih stvari - 4.9.
13. "Girl, You Have No Faith in Medicine" – 3:18 - žešći zvuk, pjevanje ima histeričnu notu (što je sasvim OK), ali su riječi banalne, s puno ponavljanja - 4.6.
14. "Well It's True That We Love One Another" – 2:43 - duet, funkciora samo kao parodija na country ili hippie, ali i to tako-tako - 4.1.
Ocjena albuma - 5.61.
MORRISON, Van - "Moondance" (1970.)
Top-lista
Album irskog pjevača i autora iz 1970. godine:
1. "And It Stoned Me" – 4:30 - neka mješavina soula (sjajna duhačka skcija), countryja i još koječega - jako dobro funkcionira - 7.6
2. "Moondance" – 4:35 - i u ovoj stvari ima dosta različitih utjecaja, a ponajviše džeza, s tim da solaža na klaviru u sredinu davi. Dosta dobra stvar - 7.1.
3. "Crazy Love" – 2:34 - još jedna lagana stvar, ali ova je slabija od prethodni. Vuče ponajviše na soul-baladu - 5.4.
4. "Caravan" – 4:57 - country-balada, preslatko za moj ukus - 4,6
5. "Into the Mystic" – 3:25 - pratnja je country, a pjevanje definitivno izvlači stvar. Osrednje - 5.1.
6. "Come Running" – 2:30 - brža stvar, ali jedna od slabijih, definitivno - 4.9.
7. "These Dreams of You" – 3:50 - fina mješavina, nešto bolja od prosjeka, ovdje još ima i malo bluesa - 5.5.
8. "Brand New Day" – 5:09 - blues-rock balada, ali riječi su banalne do daske - 4.3.
9. "Everyone" – 3:31 - na početko čembalo, neuobičajeno, ali uz akustičnu gitaru i flautu je zvuk iritantan - 4.4.
10. "Glad Tidings" – 3:42 - banalno do daske, pogotovo refren, slaba stvar - 4.5.
Ocjena albuma - 5.34.
Album irskog pjevača i autora iz 1970. godine:
1. "And It Stoned Me" – 4:30 - neka mješavina soula (sjajna duhačka skcija), countryja i još koječega - jako dobro funkcionira - 7.6
2. "Moondance" – 4:35 - i u ovoj stvari ima dosta različitih utjecaja, a ponajviše džeza, s tim da solaža na klaviru u sredinu davi. Dosta dobra stvar - 7.1.
3. "Crazy Love" – 2:34 - još jedna lagana stvar, ali ova je slabija od prethodni. Vuče ponajviše na soul-baladu - 5.4.
4. "Caravan" – 4:57 - country-balada, preslatko za moj ukus - 4,6
5. "Into the Mystic" – 3:25 - pratnja je country, a pjevanje definitivno izvlači stvar. Osrednje - 5.1.
6. "Come Running" – 2:30 - brža stvar, ali jedna od slabijih, definitivno - 4.9.
7. "These Dreams of You" – 3:50 - fina mješavina, nešto bolja od prosjeka, ovdje još ima i malo bluesa - 5.5.
8. "Brand New Day" – 5:09 - blues-rock balada, ali riječi su banalne do daske - 4.3.
9. "Everyone" – 3:31 - na početko čembalo, neuobičajeno, ali uz akustičnu gitaru i flautu je zvuk iritantan - 4.4.
10. "Glad Tidings" – 3:42 - banalno do daske, pogotovo refren, slaba stvar - 4.5.
Ocjena albuma - 5.34.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)