Top-lista
Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".
1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0
2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5
3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5
4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6
5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4
6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2
7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7
8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3
9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -
10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3
11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6
12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0
13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4
Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.
Ocjena - 4.58.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
Nema komentara:
Objavi komentar