Top-lista
Ovo je peti album banda - nakon eksperimentiranja na "Soft Parade", povratak na poznati zvuk ili "back to the roots" ...
1. "Roadhouse Blues" – 4:03 - nekad sam ovu stvar obožavao, sad mi je nje već pomalo pun nos; objektivno gledano, blues-zvuk je sasvim ok, ali su riječi poprilično bez veze - 6.4.
2. "Waiting for the Sun" – 3:58 - lagana stvar, fini ugođaj, mješavina laganih pasaža i žešćeg refrena - 5.7
3. "You Make Me Real" – 2:53 - prilično trivijalna pjesmica, malo divlja u izvedbi, ali jedna od slabijih - 4.4.
4. "Peace Frog" – 2:51 - sjajna svirka na početku, polagano uključivanje svih instrumenata; sjajna, kompleksna stvar, genijalno igranje s ritmom - 7.3.
5. "Blue Sunday" – 2:13 - lagana stvar, zvuči nekako banalno, but I like it ...; Morrisonovo pjevanje je sjajno, koliko mu je god glas u biti bio limitiran - 6.5.
6. "Ship of Fools" – 3:08 - sjajna stvar, Morrison je u sjajnoj formi; promjene ritma na početku je sjajna, riječi su sjajne i potpuno u njihovom stilu puta mračnom stranom 60-tih - 6.2.
7. "Land Ho!" – 4:10 - fini ritam, sjajne klavijature, koje ovdje dominiraju; ono odbrojavanje zvuči poput kakve dječje pjesmice - 6.0.
8. "The Spy" – 4:17 - lijepi, lagani blues, dobra kombinacija pratnje gitare i klavira; riječi su solidne i otkačene, ali nisu tipične za njih - 5.8.
9. "Queen of the Highway" – 2:47 - banalno po pitanju teksta i skromno u muzičkom smislu - 4.6.
10. "Indian Summer" – 2:36 - ugođaj pjesme je sjajan, ima indijski "touch", što je svakako u hippie-stilu, ali su riječi tako banalne da ih je teško ignorirati - 5.1.
11. "Maggie M'Gill" – 4:23 - blues-ritam, zvuči divlje i snažno, naročito Morrisonovo pjevanje, ali pjesma je u biti poprilično konvencionalna i banalna - 4.8.
Ocjena albuma - 5.71.
Nema komentara:
Objavi komentar