Zombies - "Odessey and Oracle" (1968.)

Top-lista

1. "Care of Cell 44" - 3:57 - lagana stvar, polifono pjevanje u stilu Beach Boysa, ništa posebno, previše vuče na pop - 4.6
2. "A Rose for Emily" - 2:19 - klavir i glas, polifono pjevanje je složenije, fina, lagano otkačena stvar - 5.7
3. "Maybe After He's Gone" - 2:34 - u sličnom stilu kao i prošla stvar, ali slabija - 5.1.
4. "Beechwood Park" - 2:44 - po pitanju instrumenata, malo bogatija, tu su i el. orgulje, ali je naglasak i dalje na složenom pjevanju - 5.2.
5. "Brief Candles" - 3:30 - osim polifonog pjevanja i pjesmica koji u nekim djelovima zvuče poput dječjih pjesmica, ne mogu otkriti neku veliku psihodeliju u ovim stvarima; u ovoj pjesmi se smjenjuju lagana melodija uz klavir i polifono pjevanje uz orgulje, tekst je poprilično banalan i plitak, ništa posebno - 5.0.
6. "Hung Up on a Dream" - 3:02 - kompleksnija struktura pjesme, sasvim solidna stvar, uz malo dobre volje bi se ovdje mogao naći i dašak psihodelije - 5.5.
7. "Changes" - 3:20 - puno varijacija po pitanju melodija nema, u ovoj se čuje flauta, daje folk-notu; fino polifono pjevanje - 5.3.
8. "I Want Her, She Wants Me" - 2:53 - u ovoj stvari se čuje čembalo, inače ostatak je po starom receptu; poprilično zašećerena stvar, jedna od slabijih stvari - 4.8.
9. "This Will Be Our Year" - 2:08 - zvuči kao osrednja stvar od Beatlesa, polifonog pjevanja, za promjenu, nema - 4.9
10. "Butcher's Tale (Western Front 1914)" - 2:48 - zvuči poput rekvijema, jake orgulje, mračan zvuk; u principu mi se sviđa zato što je drugačija od ostalih stvari - 5.8.
11. "Friends of Mine" - 2:18 - osrednja stvar, vuče na beat, polifonija kao i inače do sada u većini stvari - 4.7.
12. "Time of the Season" - 3:34 - ovo je stvarno čista psihodelija - polifono pjevanje, igranje sa stereo-efektima, više nezavisnih tokova zvuka, sjajan solo na orguljama - daleko najbolja stvar na albumu - 7.8.

Ocjena albuma - 5.37.

Beatles, The - "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)

Top-lista

1. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - 2:02 - eksperimentiranje sa šumovima, tu su i duhači, sasvim solidno zagrijavanje - 5.2

2. "With a Little Help from My Friends" - 2:44 - krasna balada, ali Ringov glas zvuči malo "deficitarno", Joe Cocker je tu stvar u svojoj obradi odveo u drugom pravcu - 6.8.

3. "Lucy in the Sky with Diamonds" - 3:28 - jedan od vrhunaca albuma, psihodelija u najčišćem obliku - 9.2.

4. "Getting Better" - 2:48 - zvuče kao u ranijim godinama, samo su gitare malo prljavije - 6.3.

5. "Fixing a Hole" - 2:36 - zvuči kao zezalica, sjajna melodija i gitara koja prati vokal - 5.7.

6. "She's Leaving Home" - 3:35 - harfa na početku, nakon toga gudači, čudna mješavina - 4.5.

7. "Being for the Benefit of Mr. Kite!" - 2:37 - kao band sa kakvoga sajma ili cirkusa, sjajan ugođaj, pjesma tako-tako - 5.0.

8. "Within You Without You" - 5:04 - indijski melos, i ovo je neka vrsta psihodelije, oboje rezultat "studijskog putovanja" u Indiju; pjesma mi je duga i pomalo zamorna, onaj stalni zvuk u pozadini iritira - 4.4.

9. "When I'm Sixty-Four" - 2:37 - pravi opis žanra za ovu stvar bi bio vaudeville iliti teatar za široke mase, u kojima su se izvodile muzičke točke i kratki skečevi; sjajan tekst, sjajan ugođaj - 7.7.

10. "Lovely Rita" - 2:42 - zezalica, fina stvar - 5.8.

11. "Good Morning Good Morning" - 2:41 - kukurikanje pjetlova, fina melodija, u principu zezanje - 5.1.

12. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise)" - 1:19 - ponavljanje prve pjesme, ali u dosta drugačijem aražmanu - bez ocjene

13. "A Day in the Life" - 5:39 - najkompleksnija i najbolja stvar na albumu, genijalna stvar - eksperimentiranje s promjenama ritma, sjajan, otkačen tekst, jedna od najboljih stvari uopće - 9.5.

Ocjena albuma - 6.27.

Portugal. The Man - "Censored Colors" (2008.)

Top-lista

1. "Lay Me Back Down" – 3:50 - dosta elektronike, vuče na progresivni rock, dosta dobra stvar - 7.0
2. "Colors" – 5:03 - melodija slična prvoj stvari, ali sasvim drugi ugođaj; bogata zvučna slika, čuje se violina, karakteristično je i pjevanje u falsetu, što sasvim dobro zvuči; polagani ritam daje psihodelični ugođaj - 6.5
3. "And I" – 5:40 - i ova stvar je na sličnom tragu kao i prethodne, malo slabija - 5.9
4. "Salt" – 4:18 - još jedna fina stvar, imaju prepoznatljivi zvuk, imam osjećaj da stalno slušam manje-više jednu te istu stvar; pri kraju ove stvari čuje se i reggae-varijanta - 5.5.
5. "Created" – 2:53 - lagana stvar, fini aranžman s akustičnim gitarama i violinom - 5.7
6. "Out and In and In and Out" – 4:46 - ovdje vuku na Zeppeline, barem po glasu i akustičkoj gitari u pratnji; sjajni prateći vokali, po tome su stvarno prepoznatljivi - 6.0.
7. "Intermission" – 1:50 - nešto kao pauza, ova stvar je drugačija od drugih, ali nažalost kvalitet je slabiji - 4.4.
8. "New Orleans" – 5:04 - ova stvar isto zvuči drugačije, ali sasvim solidna - vuče na džez (saksofon), a ritam pomalo na reggae; još malo elektronike, i sve skupa zvuči kao fina psihodelija - 5.8
9. "Never Pleased" – 3:46 - zvuk je prepoznatljiv, ali mi zvuči malo isprazno i otegnuto - 5.3.
10. "Sit Back and Dream" – 1:21 - zvuči kao nastavak prethodne stvar, prilično eksperimentalno i kratko - 5.1.
11. "Hard Times" – 2:35 - više sintesajzera nego ranije, složena zvučna kulisa, poprilično kompleksno - 5.6
12. "Our Times" – 1:45 - monotono, samo za sebe zvuči osrednje, ali se fino uklapa kao prelaz - 5.0.
13. "All Mine" – 3:46 - polagana stvar, skoro a capella, ali ipak kompleksna, prateći vokali su sjajno napravljeni - 5.9.
14. "1989" – 4:12 - dug uvod, vuče na western, zvuči kao kakva Dylanova stvar (ali je pjevanje bolje) - 5,4
15. "Our Way" – 2:31 - zvuči kao nastavak prethodne stvari, ali je krajnje pojednostavljeno, zvuči kao duga koda, pri kraju stvari se stišava, na kraju malo kakofonije i kraj - 4.8.

Ocjena albuma - 5.59.