Top-lista
Prvi album američkog banda i jedan od najprodavanijih debitantskih albuma uopće (ako ne i najprodavaniji).
1. Welcome to the Jungle – 4:32 - jedna od udarnih stvari, meni je od tih udarnih skoro najslabija (ili se je najviše izlizala, ne znam) - 6.5.
2. It’s So Easy – 3:21 - ukoliko se u mislima skine nabrijana svirka / produkcija, pjesma je poprilično mršava - 5.1.
3. Nightrain – 4:26 - i ova je stvar manje-više izvana gladac, unutra na ja ... Ipak, bolja mi je od prethodne - 5.3.
4. Out Ta Get Me – 4:20 - ovu stvar dosada uopće nisam imao na radaru, ali je sasvim solidna - 5.6.
5. Mr. Brownstone – 3:46 - i ovo je više nego solidna stvar; sjajan ritam, blago variranje u odnosu na uobičajeno rokanje - 5.8.
6. Paradise City – 6:45 - ova je stvar napravljena da bi bila hit, to se vidi iz aviona, stadionski rock kao iz udžbenika, ali, svejedno, svirka je sjajna - 7.1.
7. My Michelle – 3:38 - lagani poöetak, kasnije se razvija u žestoku stvar; sasvim solidno, ovdje negdje po kvaliteti među najboljima poslije hitova- 6.1.
8. Think About You – 3:49 - melodična stvar, nešto kao malo žešća ljubavna stvar / balada; za njih neobično, pa mi i nije nešto - 5.5.
9. Sweet Child o’ Mine – 5:54 - genijalna balada, za mene najbolja stvar na albumu - 8.5.
10. You’re Crazy – 3:16 - poprilično rokanje, jako malo preko toga - duga solaža, tanki tekst ... - 5.2.
11. Anything Goes – 3:25 - u principu osrednja stvar, ali je refren tako plitak da kvari cijelu stvar - 4.9.
12. Rocket Queen – 6:14 - malo složenija stvar, u nekim dijelovima gitara zvuči kao U2; jedna od boljih stvari ... 5.7.
Ocjena albuma - 5.94.
Prikazani su postovi s oznakom 80-te. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom 80-te. Prikaži sve postove
srijeda, 14. kolovoza 2013.
petak, 26. srpnja 2013.
Idoli - "Odbrana i poslednji dani" (1982.)
Top-lista
Prvi pravi album beogradskog banda iz 1982. godine, nakon genijalnog mini-albuma ...
1. "Kenozoik" - 3:45 - pjesma je na ovome konceptualnom albumu nekako kao šaka na oko, pošto je više rađena kao hit, ali je meni svakako jedna od njihovih najboljih stvari - 6.6.
2. "Poslednji Dani" - 3:16 - fino dozirana muzika, ali bogat zvuk; sve u svemu, dosta lijepa stvar - 5.8.
3. "Moja Si" - 6:38 - kompleksna stvar, ima u njoj svega - i reskih akorda gitara, i elemenata pravoslavne liturgije, i nešto kao mistični tekst (mada je meni zapravo poprilično šupalj); elektronički efekti su pomalo iritirajući, ali daju sjajnu atmosferu - 6.1.
4. "Senke Su Drugačije" - 2:03 - nešto kao zezalica, preteča Breginog orkestra za svadbe i sprovode, sasvim solidno - 6.0.
5. "Nemo" - 3:26 - još malo mistike, ali ova mi je bolja od pjesme "Moja si"; tekst je puno bolji, atmosfera je izuzetna, sjajna stvar - 7.2.
6. "Nebeska Tema" - 4:02 - laganija, jednostavna stvar, malo i slatkasta, slabija od dosadašnjih - 5.0.
7. "Rusija" - 5:09 - dosta elektronike, u ovoj stvari puno toga štima, gotovo sve (osim možda teksta, koji vuče dadaizmu) - 6.4.
8. "Igrale Se Delije" - 2:42 - nešto kao r'n'r, ali uz dosta kakofonije i uz kompleksnu zvučnu sliku; sve u svemu, dosta dobra stvar - 6.2.
9. "Jedina (Uz Urlik Zurli)" - 2:23 - slični koncept kao prethodna, ali je jednostavnija - 5.7.
10. "Odbrana" - 3:10 - još nešto religiozne mistike, jako lijepo ukomponirano - 6.3.
11. "Gde Si Sad Cica-maco" - 1:52 - poprilino afektirana stvar, jedna od slabijih na albumu - 5.4.
12. "Glavna Ptica (Skrati Svoj Dugački Jezik)" - 3:42 - poprilično mračna stvar, muzika je r'n'r sa popratnim efektima, poprilično konzekventno odrađeno - 6.7.
13. "Hajde, Sanjaj Me, Sanjaj" - 2:13 - lagana, jednostavna balada, fino paše za kraj albuma; stvar, međutim, nije ništa naročito - 5.6.
Ocjena albuma - 6.08.
Prvi pravi album beogradskog banda iz 1982. godine, nakon genijalnog mini-albuma ...
1. "Kenozoik" - 3:45 - pjesma je na ovome konceptualnom albumu nekako kao šaka na oko, pošto je više rađena kao hit, ali je meni svakako jedna od njihovih najboljih stvari - 6.6.
2. "Poslednji Dani" - 3:16 - fino dozirana muzika, ali bogat zvuk; sve u svemu, dosta lijepa stvar - 5.8.
3. "Moja Si" - 6:38 - kompleksna stvar, ima u njoj svega - i reskih akorda gitara, i elemenata pravoslavne liturgije, i nešto kao mistični tekst (mada je meni zapravo poprilično šupalj); elektronički efekti su pomalo iritirajući, ali daju sjajnu atmosferu - 6.1.
4. "Senke Su Drugačije" - 2:03 - nešto kao zezalica, preteča Breginog orkestra za svadbe i sprovode, sasvim solidno - 6.0.
5. "Nemo" - 3:26 - još malo mistike, ali ova mi je bolja od pjesme "Moja si"; tekst je puno bolji, atmosfera je izuzetna, sjajna stvar - 7.2.
6. "Nebeska Tema" - 4:02 - laganija, jednostavna stvar, malo i slatkasta, slabija od dosadašnjih - 5.0.
7. "Rusija" - 5:09 - dosta elektronike, u ovoj stvari puno toga štima, gotovo sve (osim možda teksta, koji vuče dadaizmu) - 6.4.
8. "Igrale Se Delije" - 2:42 - nešto kao r'n'r, ali uz dosta kakofonije i uz kompleksnu zvučnu sliku; sve u svemu, dosta dobra stvar - 6.2.
9. "Jedina (Uz Urlik Zurli)" - 2:23 - slični koncept kao prethodna, ali je jednostavnija - 5.7.
10. "Odbrana" - 3:10 - još nešto religiozne mistike, jako lijepo ukomponirano - 6.3.
11. "Gde Si Sad Cica-maco" - 1:52 - poprilino afektirana stvar, jedna od slabijih na albumu - 5.4.
12. "Glavna Ptica (Skrati Svoj Dugački Jezik)" - 3:42 - poprilično mračna stvar, muzika je r'n'r sa popratnim efektima, poprilično konzekventno odrađeno - 6.7.
13. "Hajde, Sanjaj Me, Sanjaj" - 2:13 - lagana, jednostavna balada, fino paše za kraj albuma; stvar, međutim, nije ništa naročito - 5.6.
Ocjena albuma - 6.08.
nedjelja, 24. ožujka 2013.
Haustor - "Haustor" (1981.)
Top-lista
1. Radio - lijep, otkačen uvod; zvuk je čudan, ponajviše ska- i reggae-ritmovi - 5.8.
2. Mijenjam se - jako fini miks stilova, zapravo new-wave, gitare daju fini zvuk u pozadini, jako lijep tekst - 6.2.
3. Tko je to - malo dadaizma, skuckano kao dječja pjesmica, bolje rečeno zezanje; gitare dominiraju zvukom; slabija od prethodnih stvari - 5.6.
4. 60 - 65 - riječi su i ovdje u drugom planu, duhačka sekcija dominira ovdje, lijep ska- / reggae-ritam - 5.3.
5. Moja prva ljubav - hit s ovog albuma, ali danas ga je, da budem iskren, teško slušati koliko se je izlizao; ipak, svirka je sjajna - 6.5.
6. Noć u gradu - ambiciozna, kompleksna pjesma, sjajno razigrana ekipa, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.4.
7. Crni žbir - jednostavnija stvar, dosta kakofonije, ali fina svirka i atmosfera, iako ima dosta improviziranja - 5.9.
8. Duhovi - otkačena stvar, sjajan tekst, fino igranje s efektima, meni je ovo najbolja pjesma na albumu - 7.8.
9. Lice - dosta dadaizma, ali bez neke kvalitete, dobre svirke ili nečeg slično; slabija stvar - 5.0.
Ocjena albuma - 6.06.
1. Radio - lijep, otkačen uvod; zvuk je čudan, ponajviše ska- i reggae-ritmovi - 5.8.
2. Mijenjam se - jako fini miks stilova, zapravo new-wave, gitare daju fini zvuk u pozadini, jako lijep tekst - 6.2.
3. Tko je to - malo dadaizma, skuckano kao dječja pjesmica, bolje rečeno zezanje; gitare dominiraju zvukom; slabija od prethodnih stvari - 5.6.
4. 60 - 65 - riječi su i ovdje u drugom planu, duhačka sekcija dominira ovdje, lijep ska- / reggae-ritam - 5.3.
5. Moja prva ljubav - hit s ovog albuma, ali danas ga je, da budem iskren, teško slušati koliko se je izlizao; ipak, svirka je sjajna - 6.5.
6. Noć u gradu - ambiciozna, kompleksna pjesma, sjajno razigrana ekipa, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.4.
7. Crni žbir - jednostavnija stvar, dosta kakofonije, ali fina svirka i atmosfera, iako ima dosta improviziranja - 5.9.
8. Duhovi - otkačena stvar, sjajan tekst, fino igranje s efektima, meni je ovo najbolja pjesma na albumu - 7.8.
9. Lice - dosta dadaizma, ali bez neke kvalitete, dobre svirke ili nečeg slično; slabija stvar - 5.0.
Ocjena albuma - 6.06.
četvrtak, 14. ožujka 2013.
Fischer-Z - "Red Skies over Paradise" (1981.)
Top-lista
1. "Berlin" - 4:37 - fina stvar, s reskim riffovima na gitarama, solidnim tekstom i malo egzotike i glam-rocka u zvuku - 5.4.
2. "Marliese" - 3:53 - ovo je malo lakši i plitkiji rock, s poprilično jeftinim rimama u refrenu, stvar je bila i singl - 4.7
3. "Red Skies over Paradise" - 4:37 - fini reggae-ritam, i gitara i bas su sjajna pratnja, jako fina stvar - 5.9.
4. "In England" - 2:45 - i ovo je jedna malo lakša stvar, poprilčno komercijalna - 4.9.
5. "You'll Never Find Brian Here" - 2:12 - lakša i plića stvar, u najbolju ruku osrednje - 4.5
6. "Battalions of Strangers" - 5:08 - solidna, malo zathjevnija stvar, nije, međutim, ništa posebno - 5.2
7. "Song & Dance Brigade" - 3:06 - dosta elektronike, plesni ritam, zvuči poprilčno jeftino i umjetno - 4.6
8. "The Writer" - 3:24 - osrednja stvar, ska-ritam, ništa posebno - 5.1
9. "Bathroom Scenario" - 3:51 - vuče poprilično na pop s jakim cockney-naglaskom - 4.4.
10. "Wristcutter's Lullaby" - 2:50 - solidna, opuštena stvar, ali ništa posebno - 5.3
11. "Cruise Missiles" - još jedan jaki tekst, muzika je u osnovi reggae-ritam, s primjesama elektronike - 5.8.
12. "Luton to Lisbon" - fina, melodična stvar, pjevanje je sjajno, pratnja jednostavna - 5.6.
13. "Multinationals Bite" - poprilično mračna stvar, pjevanje, a i svirka podsjeća na "Who", sasvim solidno - 5.7.
Ocjena albuma - 5.16.
srijeda, 13. ožujka 2013.
Morrisey - "Viva Hate!" (1988.)
Top-lista
Prvi samostalni album frontmena engleskog new-wave banda "The Smiths" nakon njihovog raspada.
1. "Alsatian Cousin" - 3:13 - dosta kakofonije i distorzičnih gitara, pjevanje za divno čudo ne dominira kao kod "Smithsa" - 5.1.
2. "Little Man, What Now?" - 1:48 - i ovdje čudna mješavina, lagano pjevanje u ritmu balade i u pozadini tihi, ali agresivni bubnjevi, sasvim solidno - 5.4.
3. "Everyday Is Like Sunday" - 3:32 - druga najbolja pjesma na albumu, krasna balada - 7.9.
4. "Bengali in Platforms" - 3:55 - stihovi zvuče pomalo dadaistički, inače nešto kao balada, nešto slabija stvar - 4.9.
5. "Angel, Angel Down We Go Together" - 1:40 - malo drame i pompe s gudačkim aranžmanom, tako-tako - 5.0.
6. "Late Night, Maudlin Street" - 7:40 - fina, ambiciozna stvar, malo preduga, ali intenzivna stvar - 5.6.
7. "Suedehead" - 3:56 - gitara u ovoj stvari je magija, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 8.7.
8. "Break Up the Family" - 3:55 - lagani ritam, karipski ritmovi i nešto zahtjevniji tekst, fini kontrast - 5.5.
9. "The Ordinary Boys" - 3:10 - nategnuto i melodramatično, osrednje - 4.8.
10. "I Don't Mind If You Forget Me" - 3:17 - zvuči izvještačeno, jedna od slabijih stvari - 4.7.
11. "Dial-a-Cliché" - 2:28 - melodična, lagana stvar, ali stihovi pomalo bez veze - 4.8.
12. "Margaret on the Guillotine" - 3:42 - politički tekst i melodija u potpunom kontrastu s tekstom - 5.5.
Ocjena albuma - 5.66.
Prvi samostalni album frontmena engleskog new-wave banda "The Smiths" nakon njihovog raspada.
1. "Alsatian Cousin" - 3:13 - dosta kakofonije i distorzičnih gitara, pjevanje za divno čudo ne dominira kao kod "Smithsa" - 5.1.
2. "Little Man, What Now?" - 1:48 - i ovdje čudna mješavina, lagano pjevanje u ritmu balade i u pozadini tihi, ali agresivni bubnjevi, sasvim solidno - 5.4.
3. "Everyday Is Like Sunday" - 3:32 - druga najbolja pjesma na albumu, krasna balada - 7.9.
4. "Bengali in Platforms" - 3:55 - stihovi zvuče pomalo dadaistički, inače nešto kao balada, nešto slabija stvar - 4.9.
5. "Angel, Angel Down We Go Together" - 1:40 - malo drame i pompe s gudačkim aranžmanom, tako-tako - 5.0.
6. "Late Night, Maudlin Street" - 7:40 - fina, ambiciozna stvar, malo preduga, ali intenzivna stvar - 5.6.
7. "Suedehead" - 3:56 - gitara u ovoj stvari je magija, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 8.7.
8. "Break Up the Family" - 3:55 - lagani ritam, karipski ritmovi i nešto zahtjevniji tekst, fini kontrast - 5.5.
9. "The Ordinary Boys" - 3:10 - nategnuto i melodramatično, osrednje - 4.8.
10. "I Don't Mind If You Forget Me" - 3:17 - zvuči izvještačeno, jedna od slabijih stvari - 4.7.
11. "Dial-a-Cliché" - 2:28 - melodična, lagana stvar, ali stihovi pomalo bez veze - 4.8.
12. "Margaret on the Guillotine" - 3:42 - politički tekst i melodija u potpunom kontrastu s tekstom - 5.5.
Ocjena albuma - 5.66.
nedjelja, 24. veljače 2013.
Stranglers - "Dreamtime" (1986.)
Top-lista
1. "Always the Sun" (4:51) - jako lijepa stvar, jedna od njihovih najboljih - 8.2.
2. "Dreamtime" (3:43) - dug, lagani uvod; nekako sve vuče na pop i laganu zabavu; previše jednostavno, zvuk je siromašan, refren pomalo debilni - 4.6.
3. "Was It You?" (3:40) - žešća, nešto bolja stvar, fini ritam, ali djeluje pomalo sintetički; refren a la Billy Idol, grozno - 5.1.
4. "You'll Always Reap What You Sow" (5:13) - i kvantitativno i kvalitatno minimalizam, nešto kao balada, ali zvuči dosta slabo - 4.1.
5. "Ghost Train" (5:04) - ovo je zasada kreativno dno na ovom albumu; gomila elektronike, a gitare u western-stilu, najbliža mi je asocijacija Dire Straits, stvarno slabo - 3.5.
6. "Nice in Nice" (4:03) - ovdje bar ritam koliko-toliko štima, ali su klavijature tako sintetičke da čovjeku dođe muka; refren je ponovo prilično debilni - 4.7.
7. "Big in America" (3:18) - i u ovoj stvari je taj čudni zvuk gitara, koji podsjeća na western i Dire Straitse; stvar je grozna -
8. "Shakin' Like a Leaf" (2:36) - ovo ovdje počinje nao "Hit the Road, Jack", što je još bolji dio, ostatak je tužno za slušati - 3.8.
9. "Mayan Skies" (3:56) - još jedan pokušaj izleta u neke druge ritmove i melose, totalno promašen - 3.5.
10. "Too Precious" (6:44) - i ova stvar je duga, totalno vuče na pop, natrpano je u njoj svega i svačega i totalno je neinspirirana, ali u odnosu na nekoliko njih stvarno odmor za uši - 3.9.
Ocjena albuma - 4.47.
1. "Always the Sun" (4:51) - jako lijepa stvar, jedna od njihovih najboljih - 8.2.
2. "Dreamtime" (3:43) - dug, lagani uvod; nekako sve vuče na pop i laganu zabavu; previše jednostavno, zvuk je siromašan, refren pomalo debilni - 4.6.
3. "Was It You?" (3:40) - žešća, nešto bolja stvar, fini ritam, ali djeluje pomalo sintetički; refren a la Billy Idol, grozno - 5.1.
4. "You'll Always Reap What You Sow" (5:13) - i kvantitativno i kvalitatno minimalizam, nešto kao balada, ali zvuči dosta slabo - 4.1.
5. "Ghost Train" (5:04) - ovo je zasada kreativno dno na ovom albumu; gomila elektronike, a gitare u western-stilu, najbliža mi je asocijacija Dire Straits, stvarno slabo - 3.5.
6. "Nice in Nice" (4:03) - ovdje bar ritam koliko-toliko štima, ali su klavijature tako sintetičke da čovjeku dođe muka; refren je ponovo prilično debilni - 4.7.
7. "Big in America" (3:18) - i u ovoj stvari je taj čudni zvuk gitara, koji podsjeća na western i Dire Straitse; stvar je grozna -
8. "Shakin' Like a Leaf" (2:36) - ovo ovdje počinje nao "Hit the Road, Jack", što je još bolji dio, ostatak je tužno za slušati - 3.8.
9. "Mayan Skies" (3:56) - još jedan pokušaj izleta u neke druge ritmove i melose, totalno promašen - 3.5.
10. "Too Precious" (6:44) - i ova stvar je duga, totalno vuče na pop, natrpano je u njoj svega i svačega i totalno je neinspirirana, ali u odnosu na nekoliko njih stvarno odmor za uši - 3.9.
Ocjena albuma - 4.47.
srijeda, 20. veljače 2013.
Joy Division - "Closer" (1980.)
Top-lista
1. "Atrocity Exhibition" - 6:06 - sjajna stvar, kontrast između hladnog i suzdržanog pjevanja i divljeg ritma i melodija ispod je jedinstvena - 7.0..
2. "Isolation" - 2:53 - jedan od njihovih rijetkih (uvjetno rečeno) hitova, ali i tu su ostali vjerni svom zvuku, atmosfera je prepoznatljiva - 6.2.
3. "Passover" - 4:46 - relativno melodiozna, gotovo meditativna pjesma, sjajna atmosfera - 6.6.
4. "Colony" - 3:55 - stvar je OK, ali slabija od ovih do sada - 5.6.
5. "A Means to an End" - 4:07 - ova stvar je uz "Isolation" najbliža nekom (uvjetno rečeno) mainstreamu, za njihove standarde malo prejednostavna - 5.3.
6. "Heart and Soul" - 5:51 - minimalistička stvar, svakako jedna od boljih - 6.0.
7. "Twenty Four Hours" - 4:26 - suzdržana svirka (najvećim dijelom) i autentična atmosfera, lijepa stvar - 6.4.
8. "The Eternal" - 6:07 - ovo prelazi polako u ambijentalnu muziku, jednostavna, pomalo mistična melodija - 6.3.
9. "Decades" - 6:10 - lagana, smirujuća stvar za kraj; interesantna je promjena zvuka s uključivanjem i isključivanjem klavijatura - 6.1.
Ocjena albuma - 6.17.
1. "Atrocity Exhibition" - 6:06 - sjajna stvar, kontrast između hladnog i suzdržanog pjevanja i divljeg ritma i melodija ispod je jedinstvena - 7.0..
2. "Isolation" - 2:53 - jedan od njihovih rijetkih (uvjetno rečeno) hitova, ali i tu su ostali vjerni svom zvuku, atmosfera je prepoznatljiva - 6.2.
3. "Passover" - 4:46 - relativno melodiozna, gotovo meditativna pjesma, sjajna atmosfera - 6.6.
4. "Colony" - 3:55 - stvar je OK, ali slabija od ovih do sada - 5.6.
5. "A Means to an End" - 4:07 - ova stvar je uz "Isolation" najbliža nekom (uvjetno rečeno) mainstreamu, za njihove standarde malo prejednostavna - 5.3.
6. "Heart and Soul" - 5:51 - minimalistička stvar, svakako jedna od boljih - 6.0.
7. "Twenty Four Hours" - 4:26 - suzdržana svirka (najvećim dijelom) i autentična atmosfera, lijepa stvar - 6.4.
8. "The Eternal" - 6:07 - ovo prelazi polako u ambijentalnu muziku, jednostavna, pomalo mistična melodija - 6.3.
9. "Decades" - 6:10 - lagana, smirujuća stvar za kraj; interesantna je promjena zvuka s uključivanjem i isključivanjem klavijatura - 6.1.
Ocjena albuma - 6.17.
Echo & The Bunnymen - "Ocean Rain" (1984.)
Top-lista
1. "Silver" – 3:22 - vuče na pop, stvar mi je za njihove standarde plitka, gitare su sasvim OK, ali gudači i sve ono nabacano odozgo nervira, a i refren "la-la-la" je bez veze (podsjeća na "Simple Mindse") - 4.6.
2. "Nocturnal Me" – 4:57 - neobičan zvuk, i ovdje je zvuk natrpan gudačima, imam osjećaj da slušam klasičnu muziku, ali je atmosfera zanimljivija od one u prethodnoj stvari - 5.0.
3. "Crystal Days" – 2:24 - svirka gitara mi stvarno nije jedini kriterij za kvalitet jedne pjesme, ali mi je ova dosada najbolja na ovom albumu baš zbog zvuka gitara, iako i tu ima dosta toga drugoga - 5.4.
4. "The Yo-Yo Man" – 3:10 - fini, minimalistički zvuk, nešto kao balada s mračnom atmosferom, i ovdje ima dosta gudača i dosta efekata - 5.2.
5. "Thorn of Crowns" – 4:52 - istrzana, nervozna stvar, fin zvuk i ugođaj - 5.8.
6. "The Killing Moon" – 5:50 - lijepa, melodiozna stvar, kombinacija pratnje na akustičnoj i električnoj gitari je sjajna - 6.1.
7. "Seven Seas" – 3:20 - fini uvod na akustičnoj gitari, ali nakon toga vuče na pop, iako je pratnja na gitari sasvim OK - 5.5.
8. "My Kingdom" – 4:05 - zvučna slika je sasvim OK, ali debilno ponavljanje u refrenu ide na živce - 5.3.
9. "Ocean Rain" – 5:12 - lagana stvar, ovdje zvuk nije natrpan svim i svačim, već fino doziran - 6.2.
Ocjena albuma - 5.46.
1. "Silver" – 3:22 - vuče na pop, stvar mi je za njihove standarde plitka, gitare su sasvim OK, ali gudači i sve ono nabacano odozgo nervira, a i refren "la-la-la" je bez veze (podsjeća na "Simple Mindse") - 4.6.
2. "Nocturnal Me" – 4:57 - neobičan zvuk, i ovdje je zvuk natrpan gudačima, imam osjećaj da slušam klasičnu muziku, ali je atmosfera zanimljivija od one u prethodnoj stvari - 5.0.
3. "Crystal Days" – 2:24 - svirka gitara mi stvarno nije jedini kriterij za kvalitet jedne pjesme, ali mi je ova dosada najbolja na ovom albumu baš zbog zvuka gitara, iako i tu ima dosta toga drugoga - 5.4.
4. "The Yo-Yo Man" – 3:10 - fini, minimalistički zvuk, nešto kao balada s mračnom atmosferom, i ovdje ima dosta gudača i dosta efekata - 5.2.
5. "Thorn of Crowns" – 4:52 - istrzana, nervozna stvar, fin zvuk i ugođaj - 5.8.
6. "The Killing Moon" – 5:50 - lijepa, melodiozna stvar, kombinacija pratnje na akustičnoj i električnoj gitari je sjajna - 6.1.
7. "Seven Seas" – 3:20 - fini uvod na akustičnoj gitari, ali nakon toga vuče na pop, iako je pratnja na gitari sasvim OK - 5.5.
8. "My Kingdom" – 4:05 - zvučna slika je sasvim OK, ali debilno ponavljanje u refrenu ide na živce - 5.3.
9. "Ocean Rain" – 5:12 - lagana stvar, ovdje zvuk nije natrpan svim i svačim, već fino doziran - 6.2.
Ocjena albuma - 5.46.
utorak, 19. veljače 2013.
Lauper, Cindy - "True Colors" (1986.)
Top-lista
1. "Change of Heart" - 4:22 - synt-pop, vuče na disco, definitivno nije moj omiljeni stil - 4.0.
2. "Maybe He'll Know" - 4:25 - malo bolje, vuče tamo na 50-te, ali još uvijek debelo ispod prosjeka - 4.4.
3. "Boy Blue" - 4:46 - u principu balada, muzika sintetična do daske, mainstream 80-tih - 3.7
4. "True Colors" - 3:46 - ovo je stvarno lijepa balada, s pravom je bio hit - 6.5
5. "Calm Inside the Storm" - 3:54 - nazad na lagane ritmove; ova stvar zvuči malo manje sintetički, ali još uvijek slabašno -
6. "What's Going On" - 4:39 - obrada hita Marvina Gaya, jedna od boljih stvari ovdje, iako je daleko od originala - 5.1.
7. "Iko Iko" - 2:08 - afrički ritmovi, još jedna obrada, i ovo je jedna od boljih stvari ovdje, ali daleko od originala - 4.8.
8. "The Faraway Nearby" - 3:00 - miks svega i svačega, čuje se čak i dašak kineskog "melosa", grozno - 3.1.
9. "911" - 3:16 - lagana muza i plitki ritmovi, ništa novo ovdje -
10. "One Track Mind"- 3:41 - u konkurenciji na ovom albumu, ovo je još jedna od boljih stvar - 4.9.
Ocjena albuma - 4.50.
ponedjeljak, 18. veljače 2013.
Police - "Synchronicity" (1983.)
Top-lista
1. Synchronicity I - ne znam na koju se foru ovaj band prošvercao u punk, novi vali ili bilo šta slično - ovo ovdje je za mene sint-rock, jako dobra mašina koja svoj ritam i zvuk drži precizno kao švicarski sat; ova stvar zvuči kao džez-rock - 5.5
2. Walking in Your Footsteps - lagana stvar, fini, egzotični ritmovi i dosta elektronike - 6.0.
3. O My God - ovo ide u neki meditativni miks džeza i elektronike - 4.8.
4. Mother - grozna stvar, arapski melos i živčano vrištanje, u kome se tip želi kako ga njegova stalno naziva ... bez daljnjeg komentara - 3.0.
5. Miss Gradenko - karipski ritmovi i priča o životu iza "željezne zavjese" - nije neka sjajna kombinacija - 3.8.
6. Synchronicity II - malo žešća pop-stvar - 5.0
7. Every Breath You Take - jedan od njihovih najvećih hitova, sjajna stvar - 9.0.
8. King of Pain - na početku lijepa balada, kasnije se ubrzava, ali fini ritam i melodija - 5.8.
9. Wrapped Around Your Finger - sjajna stvar, krasna balada - 7.5.
10. Tea in the Sahara - lagana, ali plitka balada - 4.6.
11. Murder By Numbers - solidna stvar, jako vuče na jazz - 5.0.
Ocjena albuma - 5.45.
1. Synchronicity I - ne znam na koju se foru ovaj band prošvercao u punk, novi vali ili bilo šta slično - ovo ovdje je za mene sint-rock, jako dobra mašina koja svoj ritam i zvuk drži precizno kao švicarski sat; ova stvar zvuči kao džez-rock - 5.5
2. Walking in Your Footsteps - lagana stvar, fini, egzotični ritmovi i dosta elektronike - 6.0.
3. O My God - ovo ide u neki meditativni miks džeza i elektronike - 4.8.
4. Mother - grozna stvar, arapski melos i živčano vrištanje, u kome se tip želi kako ga njegova stalno naziva ... bez daljnjeg komentara - 3.0.
5. Miss Gradenko - karipski ritmovi i priča o životu iza "željezne zavjese" - nije neka sjajna kombinacija - 3.8.
6. Synchronicity II - malo žešća pop-stvar - 5.0
7. Every Breath You Take - jedan od njihovih najvećih hitova, sjajna stvar - 9.0.
8. King of Pain - na početku lijepa balada, kasnije se ubrzava, ali fini ritam i melodija - 5.8.
9. Wrapped Around Your Finger - sjajna stvar, krasna balada - 7.5.
10. Tea in the Sahara - lagana, ali plitka balada - 4.6.
11. Murder By Numbers - solidna stvar, jako vuče na jazz - 5.0.
Ocjena albuma - 5.45.
nedjelja, 10. veljače 2013.
Violent Femmes - "Violent Femmes" (1983.)
Top-lista
1. "Blister in the Sun" – 2:25 - genijalan riff na početku, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 9.5
2. "Kiss Off" – 2:56 - jedan od tri hita na albumu, meni najslabija od te tri stvari, za stvar od 3 minuta ima puno praznog hoda, ali je zaista sjajna stvar - 7.8
3. "Please Do Not Go" – 4:15 - za njihove pojmove ovo je skoro pop, ali otkačeni miks zvuka vadi pjesmu malo iznad prosjeka - 5.4
4. "Add It Up" – 4:44 - treći hit s albuma, zvuk gitare je neponovljiv, adolescent punk at its best - 8.3.
5. "Confessions" – 5:32 - lagana, otegnuta stvar, monotoni stihovi, razmak do onih najbolji stvari je velik ... - 4.6.
6. "Prove My Love" – 2:39 - dosta bolja od prethodne, impresioniraju minimalna muzička sredstva kojima se koriste - 6.3.
7. "Promise" – 2:49 - jako dobar ritam, ali solaže i refren pokopavaju pjesmu - 4.9.
8. "To the Kill" – 4:01 - fina atmosfera, bas je sjajan, gitare isto tako, poprilično mračno i histerično - 5.6.
9. "Gone Daddy Gone" (Gano, Willie Dixon) – 3:06 - ako je ovo obrada blues-klasika, onda je miljama daleko, ksilofon daje poseban zvuk, duže solaže u sredini su tako-tako - 5.2.
10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, definitivno jedna od slabijih na albumu, irski prizvuk ga malo izvlači - 4.8.
Ocjena albuma - 6.21.
1. "Blister in the Sun" – 2:25 - genijalan riff na početku, jedna od mojih omiljenih stvari iz 80-tih - 9.5
2. "Kiss Off" – 2:56 - jedan od tri hita na albumu, meni najslabija od te tri stvari, za stvar od 3 minuta ima puno praznog hoda, ali je zaista sjajna stvar - 7.8
3. "Please Do Not Go" – 4:15 - za njihove pojmove ovo je skoro pop, ali otkačeni miks zvuka vadi pjesmu malo iznad prosjeka - 5.4
4. "Add It Up" – 4:44 - treći hit s albuma, zvuk gitare je neponovljiv, adolescent punk at its best - 8.3.
5. "Confessions" – 5:32 - lagana, otegnuta stvar, monotoni stihovi, razmak do onih najbolji stvari je velik ... - 4.6.
6. "Prove My Love" – 2:39 - dosta bolja od prethodne, impresioniraju minimalna muzička sredstva kojima se koriste - 6.3.
7. "Promise" – 2:49 - jako dobar ritam, ali solaže i refren pokopavaju pjesmu - 4.9.
8. "To the Kill" – 4:01 - fina atmosfera, bas je sjajan, gitare isto tako, poprilično mračno i histerično - 5.6.
9. "Gone Daddy Gone" (Gano, Willie Dixon) – 3:06 - ako je ovo obrada blues-klasika, onda je miljama daleko, ksilofon daje poseban zvuk, duže solaže u sredini su tako-tako - 5.2.
10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, definitivno jedna od slabijih na albumu, irski prizvuk ga malo izvlači - 4.8.
Ocjena albuma - 6.21.
utorak, 1. siječnja 2013.
Style Council - "Cafe Bleu" (1984.)
Top-lista
Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".
1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0
2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5
3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5
4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6
5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4
6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2
7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7
8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3
9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -
10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3
11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6
12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0
13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4
Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.
Ocjena - 4.58.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
Prvi "pravi" album novog banda Paula Wellera nakon što se je razišao "The Jam".
1. "Mick's Blessings" 1:15 (Mick Talbot) - kratka, jednostavna, ali fina stvar; instrumental na klaviru uz (ako se ne varam) tamburin, vuče na blues/jazz - 5.0
2. "The Whole Point of No Return" 2:40 - čudna kombinacija, glas i gitara, pjevanje podsjeća na "Wham!", ali je gitara ispod toga sasvim solidna, u jazz-moodu - 5.5
3. "Me Ship Came In!" 3:06 - stilska lutanja počinju - ovo je nešto kao mambo; zvuk je bogat i pun, fini solo na klaviru; moje je problem u svemu tome da sam band to ni u ludilu ne bi mogao odsvirati, a i to da je ovo muzika za slušanje u liftu - sve u svemu, sve ono što ovu stvar čini posebnom nema nikakve veze sa bandom; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 4.5
4. "Blue Café" 2:15 - ovo je u principu uspavanka, pliće i bezličnije teško da može ići, a korištenje gudača je dno; uzgred rečeno, i ovo je instrumental - 3.6
5. "The Paris Match" 4:25 - konačno stvar sa pjevanjem, po pitanju muzike ne mijenja se puno toga, i dalje plovimo po jazz-vodama, ugođaj kakvog hotelskog bara, ali ipak napredak u odnosu na prethodnu stvar; jedan stih donosi poantu "I feel I'm waisting my time" - yes, indeed, I really do ... - 4.4
6. "My Ever Changing Moods" 3:37 - ovdje smo opet na "Wham!" tragu, ali je stvar, zapravo, dosta dobra - 5.2
7. "Dropping Bombs on the Whitehouse" 3:15 (Weller, Talbot) - ovdje smo u svijetu big-band zvuka; muzika je, da budemo načisto, sasvim dobar jazz, ali mi pod ovom etiketom poprilično bez veze - 4.7
8. "A Gospel" 4:44 - totalna promjena zvuka - ovo je pomalo plitki rap, u pozadini solidna zvučna kulisa u kojoj ima svega i svačega; problem, međutim, i kod ove stvari je u tome što muzički pravci dolaze sa strane, ne od banda - 5.3
9. "Strength of Your Nature" 4:20 - ovo bi trebao valjda biti hommage na disco, u najboljem slučaju na funk (da mu ne dajemo tako ružnu etiketu), meni je sve ovo i dalje potpuno bezlično -
10. "You're the Best Thing" 5:40 - ovdje smo u r'n'b svijetu, ali u jako plitkim vodama, uz pomoć laganih karipskih i/ili havajskih ritmova, uz to i grozno dugo - 3.3
11. "Here's One That Got Away" 2:35 - brža stvar, interesantna kombinacija, zbog violine ima originalni zvuk (jazz a la Grapelli), iako je ispod toga zapravo dance-pop (ali sasvim solidan, da budem iskren) - 5.6
12. "Headstart for Happiness" 3:20 - plitko, pop, uz swing-sound, ni ženski glas tu ne pomaže puno - 4.0
13. "Council Meetin'" 2:29 (Weller, Talbot) - instrumental za kraj, osrednja stvar, zvuči kao tipičan filler - 4.4
Kao što se iz komentara može vidjeti, album me, blago rečeno, nije zadovoljio. Nije stvar u očekivanjima, na albumu je natrpano svega i svačega i s malo fokusiranja u jednom ili dva smjera ovo je mogao biti dosta dobar album.
Ocjena - 4.58.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
Echo & the Bunnymen - "Crocodiles" (1980.)
Top-lista
Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:
1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) i elektronikom na početku - 6.9
2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 5.5
3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga, ali sve u svemu osrednje - 4.8
4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, malo teatralno, ali sasvim OK - 5.7
5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 6.6
6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 4.1
7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti, fine poante s akordima na klaviru - 5.1
8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 5.6
9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje sjajno ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari; gitara je sjajna - 6.8.
10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 4.5
Ocjena albuma - 5.56.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
sputnikmusic - 11 - 21 - 22 - 17 - 1 - 3 - 0 - 0 - 0 - 4.100
Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:
1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) i elektronikom na početku - 6.9
2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 5.5
3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga, ali sve u svemu osrednje - 4.8
4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, malo teatralno, ali sasvim OK - 5.7
5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 6.6
6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 4.1
7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti, fine poante s akordima na klaviru - 5.1
8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 5.6
9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje sjajno ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari; gitara je sjajna - 6.8.
10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 4.5
Ocjena albuma - 5.56.
Ocjene:
allmusic - 4.5 / 5
sputnikmusic - 11 - 21 - 22 - 17 - 1 - 3 - 0 - 0 - 0 - 4.100
nedjelja, 30. prosinca 2012.
Aztec Camera - "High Land, Hard Rain" (1983.)
Ovo je prvi album škotskog banda iz 1983. godine:
1. "Oblivious" 3:05 - fantastična akustična gitara i funky ritam, zvuči poput kakvog ljetnog hita, sasvim OK - 7.2
2. "The Boy Wonders" 3:10 - i ovdje sličan mix, uz dodatne prateće vokale, ali slabija od prve - 4.8
3. "Walk Out to Winter" 3:20 - ovo je totalno mekano i sintetički - 3.9
4. "The Bugle Sounds Again" 2:50 - lagana stvar, vuče na šlagere - 4.2
5. "We Could Send Letters" 5:40 - ponovo sjajna akustična gitara, poprilično sentimentalan glas, popratni vokali kao u 50-tima, ali sasvim OK - 5.3
6. "Pillar to Post" 3:55 - fina svirka gitare (ovaj put je električna), vuče na šlagere kao malo koja stvar do sada, poprilično slatko - 4.3
7. "Release" 3:38 - gitara je ovdje u džez-stilu, pa i bubnjevi, zgodna lagana stvar - 5.2
8. "Lost Outside the Tunnel" 3:35 - lagana stvar, akustična gitara, ritam između laganog i povremeno dramatičnog - 4.6
9. "Back on Board" 4:50 - još jedna lagana stvar, poprilično sentimentalna, ovdje mi zvuče kao malo žešći "Wham!" - 4.1
10. "Down the Dip" 2:10 - samo glas i gitara, zvuči stvarno dobro - 5.8
Ocjena albuma - 4.94.
Ocjene:
allmusic - 5 / 5
1. "Oblivious" 3:05 - fantastična akustična gitara i funky ritam, zvuči poput kakvog ljetnog hita, sasvim OK - 7.2
2. "The Boy Wonders" 3:10 - i ovdje sličan mix, uz dodatne prateće vokale, ali slabija od prve - 4.8
3. "Walk Out to Winter" 3:20 - ovo je totalno mekano i sintetički - 3.9
4. "The Bugle Sounds Again" 2:50 - lagana stvar, vuče na šlagere - 4.2
5. "We Could Send Letters" 5:40 - ponovo sjajna akustična gitara, poprilično sentimentalan glas, popratni vokali kao u 50-tima, ali sasvim OK - 5.3
6. "Pillar to Post" 3:55 - fina svirka gitare (ovaj put je električna), vuče na šlagere kao malo koja stvar do sada, poprilično slatko - 4.3
7. "Release" 3:38 - gitara je ovdje u džez-stilu, pa i bubnjevi, zgodna lagana stvar - 5.2
8. "Lost Outside the Tunnel" 3:35 - lagana stvar, akustična gitara, ritam između laganog i povremeno dramatičnog - 4.6
9. "Back on Board" 4:50 - još jedna lagana stvar, poprilično sentimentalna, ovdje mi zvuče kao malo žešći "Wham!" - 4.1
10. "Down the Dip" 2:10 - samo glas i gitara, zvuči stvarno dobro - 5.8
Ocjena albuma - 4.94.
Ocjene:
allmusic - 5 / 5
Pretplati se na:
Postovi (Atom)