Young, Neil - "Everybody Knows This Is Nowhere" (1969.)

Top-lista

1. "Cinnamon Girl" - 3:01 - žešći zvuk, u principu balada, svakako jedna od boljih stvari - 5.7.
2. "Everybody Knows This Is Nowhere" - 2:31 - u principu vuče na country-baladu, u najboljem slučaju osrednje - 5.0.
3. "Round & Round (It Won't Be Long)" - 5:54 - još jedna balada, slabija stvar, poprilično slatkasto i po zvuku i tekstu - 4.5.
4. "Down By The River" - 9:27 - fina, ali epska stvar; u principu se ne razlikuje od prethodne, i ova je slatkasta, ali definitivno ima nešto što ulazi u uho, a i izuzetnu atmosferu; vjerojatno najbolja stvar na albumu - 6.4.
5. "The Losing End (When You're On)" 4:08 - laganija country-stvar, nije loše, iako vrvi klišejima - 5.2.
6. "Running Dry (Requiem for the Rockets)" - 5:36 - drugačiji zvuk, zvuči kao engleski folk, jako lijepa stvar, naročito violina, a i tekst je sasvim solidan - 5.9.
7. "Cowgirl In The Sand" - 10:06 - još jedna epska stvar, s dugim solažama već u uvodu; sjajan zvuk, tekst je malo tanak, ali sve u svemu, jedna od najboljih stvari ovdje - 6.0.

Ocjena albuma - 5.53.

Buckley, Tim - "Blue Afternoon" (1969.)

Top-lista

1. "Happy Time" – 3:15 - lagana stvar, akustična gitara, melodija je pomalo country, tako-tako, nije baš moj ukus, iako je melodija fina i sjetna - 5.1.
2. "Chase the Blues Away" – 5:14 - sjetna, tugaljiva stvar, pratnja je minimalna, izuzetno izražajna stvar; gitara/gitare u pratnji jako fino zvuče - 5.7.
3. "I Must Have Been Blind" – 3:40 - slatkasto, ksilofon je poprilično kičast, zvuči pomalo poput šlagera - 4.5.
4. "The River" – 5:47 - čudna mješavina, zvuči nešto između balade, šlagera i psihodelije, sasvim solidno - 5.4.
5. "So Lonely" – 3:27 - zvuči pomalo improvizirano, solaža na glasu vuče na blues, kasnije jazz-solaža na gitari davi -
6. "Cafe" – 5:40 - malo meksikanskog melosa, ali u prvom planu je pjevanje, nešto slabija stvar - 4.7.
7. "Blue Melody" – 4:55 - uvod na klaviru, kolorature na glasu me nerviraju, najbliže jazzu od svih stvari, ali većim dijelom gnjavaža - 4.3.
8. "The Train" – 7:53 - fina, emotivna stvar, ali dosta duga i na nekim dijelovima isprazna - 5.2.

Ocjena albuma - 4.96.

Led Zeppelin - "Led Zeppelin I" (1969.)

Top-lista

Prvi album legendarnog engleskog banda:

1. "Good Times Bad Times" - 2:47 - prva stvar na prvom albumu i band radi kao sat; žestoki zvuk gitara je u ono vrijeme bio neuobičajen i pokrenuo je čitavu lavinu novih bandova, zbog čega je band jedan od najuticajnijih bandova u povjesti rocka; jako dobra stvar - 7.5.

2. "Babe, I'm Gonna Leave You" - 6:41 - lagana stvar, pjevačke solaže pomalo iritiraju, ali je muzika sjajna, prije svega pratnja na akustičnoj gitari, kao i ritam-sekcija, koja samo s vremena na vrijeme upada - 5.9.

3. "You Shook Me" - 6:30 - podsjećanje na blues-uzore - obrada stvari Willie Dixona, ali s jakom vlastitom notom; klavijature su mi u svemu tome kao šaka na oko, ali sasvim solidno - 5.4.

4. "Dazed and Confused" - 6:27 - još jedna stvar u blues-ritmu, ovaj put s psihodeličnim pasažima u sredini; fine promjene ritma, složen, ali fino izbalansirani zvuk - 6.5.

5. "Your Time Is Gonna Come" - 4:34 - dug i slatkast uvod, kasnije fina balada, ali vuće prema prosjeku - 5.3.

6. "Black Mountain Side" - 2:13 - engleski folk, instrumental, solidno - 5.2.

7. "Communication Breakdown" - 2:30 - žestoka stvar, jedna od poznatijih na albumu, meni zvuči malo skrpano i konfuzno - 5.8.

8. "I Can't Quit You Baby" - 4:43 - i ovo je blues, ali zbog pjevačke solaže ne zvuči stlistički vjerno - 5.6.

9. "How Many More Times" - 8:28 - bubnjevi na početku daju gotovo jazz-atmosferu, ali brzo stvari dolaze na svoje mjesto; iako je strahovito duga, stvar nije dosadna zbog čestih promjena ritma, a i psihodelični elementi strahovito obogaćuju zvuk - 6.3.

Ocjena albuma - 5.93.

Led Zeppelin - "Led Zeppelin II" (1969.)

Top-lista

1. "Whole Lotta Love" - 5:34 - jedna od njihovih najboljih stvari uopće - sjajni riffovi na početku, pjevanje nije pretjerano u prvom planu, ali sjajno odrađeno, ritam-sekcija funkcionira besprijekorno, sjajno smiksani srednji psihodelični dio sa stereo-efektima i šumovima, ganijalno - 8.5

2. "What Is and What Should Never Be" - 4:47 - na početku potpuni kontrast prethodnoj stvari, lagani ritam s blago izobličenim vokalom; povremeno ubrzanje ritma, lijepi balans i prelazi - 6.4

3. "The Lemon Song" - 6:20 - fina blues-stvar a la Zeppelin, ali pomalo raštimana, u njoj band definitivno nije fino uštimani stroj; stihovi imaju, rečeno današnjim riječnikom, "popriličnu seksualnu konotaciju", a i međusobno dopunjavanje vokala i solo-gitare u srednjem dijelu je na tom tragu - 5.4

4. "Thank You" - 4:47 - sjajna lagana stvar, jedna od njihovih najboljih uopće; stihovi su slatkasti, ali bože moj, "nobody is perfect" - 6.8

5. "Heartbreaker" - 4:15 - jedna žešća stvar, fine nijanse u melodiji, prelazi između pojedinih djelova nisu optimalni, solo na gitari u sredini pjesme mi nekako ne spada tamo - 5.2

6. "Living Loving Maid (She's Just a Woman)" - 2:40 - glas nosi pjesmu od početka, ritam-sekcija zrači nevjerojatnu snagu - 5.6

7. "Ramble On" - 4:35 - sjajna igra ritmom, na početku je ritam lagan, ali poput bujice koja će se svakog časa provaliti; solo-gitara me na nekim mjestima podsjeća na Allman Bros. - 6.3

8. "Moby Dick" - 4:25 - instrumental, s dugom solažom na bubnjevima; uz sve dužno poštovanje jednom od najboljih bubnjara u rock-povjesti, stvar je na ovom albumu u najboljem slučaju negdje u sredini - 5.8

9. "Bring It On Home" - 4:19 - lagani blues na početku, nešto kao originalna verzija Sonny Boy Williamsona, kasnije prelazi u hard-rock tipičan za band - 5.0

Ocjena albuma - 6.11.

Ocjene:
allmusic - 5/5
sputnikmusic - 712 - 695 - 452 - 188 - 77 - 13 - 8 - 0 - 0 - 4.398